Upravo su otvorene prijave za Open House Zagreb 2026; donosimo vodič kroz lokacije

Danas, dva tjedna prije službenog početka, otvorene su prijave za četvrto izdanje festivala Open House Zagreb. Kroz tri dana – od 9. do 11. listopada – ljudi koji vole arhitekturu moći će uz stručna vodstva razgledati, upoznati i dublje istražiti niz zagrebačkih građevina, interijera, stambenih naselja i urbanističkih cjelina.

Ovogodišnji program podijeljen je u tri tematske cjeline: ‘Društveno uvjetovano stanovanje’, ‘Inovacije u očuvanju baštine’ i ‘Novi izgled grada’. Stoga su u fokusu istodobno zagrebačka stambena naselja i primjeri kolektivnog stanovanja, obnovljena povijesna arhitektura te novije realizacije koje mijenjaju sliku grada.

Među lokacijama koje se ove godine otvaraju posjetiteljima nalaze se Meštrovićev paviljon, palača HAZU, zagrebački Glavni kolodvor, Hotel Palace, Krematorij, Novinarski dom, Kuća Mayer, Zanatlijski dom i Kuća Babočaj-Gvozdanović, ali i suvremeniji projekti poput Dječjeg vrtića Budućnost u Podbrežju, Kuće Kadmo, ureda Solflare, mrtvačnice groblja Resnik te Ambulante u Gračanima, ali i mnogi druge druge.

Vodič kroz lokacije i kratke OHZ-ove opise za svaku donosimo u nastavku:

Podbrežje – urbanizam

Adresa: Vatikanska ulica, Podbrežje
Stručno vodstvo: Tea Horvat, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Plan je izrađen na temelju idejnih urbanističko-arhitektonskih rješenja dobivenih na javnom, anketnom urbanističko-arhitektonskom natječaju koji je Grad Zagreb proveo u suradnji s Društvom arhitekata Zagreba 2006. godine. Na natječaju su dodijeljene dvije jednakovrijedne prve nagrade tvrtkama Log-urbis d.o.o. i Urbane tehnike d.o.o. iz Zagreba.

Na obuhvatu površine 19,4 ha planirano je novo stambeno naselje za oko 5800 stanovnika s približno 2000 stanova. Prostorno uređenje naselja temelji se na konceptu pješačkog naselja s višestambenom tipologijom stanovanja. Ulična mreža planirana je po obodu naselja, čime ono postaje jedinstvena pješačka cjelina, čiju prostornu okosnicu čini središnji park. Osim krajobrazne, prirodne i ambijentalne vrijednosti, park služi i kao pješačka poveznica svih planiranih sadržaja u naselju.

Morfologija naselja definirana je postavom jedanaest višestambenih građevina visine devet etaža, orijentiranih u smjeru sjever–jug. Takvom postavom volumena stvoren je dinamičan ritam pročelja Vatikanske ulice, a ostvarene su i protočnost i transparentnost prostora, koje omogućuju kvalitetno provjetravanje naselja te njegovo vizualno povezivanje s planiranim novozagrebačkim parkom. Protočnost u smjeru istok–zapad dodatno je ostvarena u razini partera planiranjem otvorenih zona prizemlja građevina.

Između višestambenih građevina interpolirane su građevine javne i društvene namjene – dvije predškolske ustanove, osnovna škola, kulturno-informativni centar, bazenski kompleks, univerzalna športska dvorana te parkovne površine naselja. U parku je planirana središnja pješačko-parkovna površina kao žarište sadržaja, događanja i susreta, dok se mirniji dijelovi parka oblikuju između višestambenih građevina.

U sjeverozapadnom dijelu obuhvata planirana je izgradnja novozagrebačkog landmarka – poslovne građevine visine do 35 etaža – te stanice gradske željeznice.

---

POS Zapruđe

Adresa: Ulica Karla Metikoša 3-11, Zagreb
Stručno vodstvo: Branka Grgić dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Građevina je stambeno-poslovne namjene, s jednom podzemnom i devet nadzemnih etaža. U podzemnoj etaži smještena su parkirališno-garažna mjesta (361 PGM), spremišta stanara, spremišta poslovnih prostora te tehničke prostorije. Nadzemni dio građevine organiziran je u pet lamela orijentiranih u smjeru sjever–jug, koje ujedno čine pet stubišnih jedinica. U njih se pristupa s djelomično natkrivene pješačke šetnice na južnoj strani. S iste šetnice omogućen je ulaz u deset poslovnih prostora smještenih u prizemlju.

Prizemlje je izvedeno u dvije razine s visinskom razlikom od 1,25 m. Ova denivelacija jasno odvaja ulazni prostor s liftovima, stubištem te tehničkim i servisnim sadržajima od stambenog dijela smještenog u visokom prizemlju. Ukupno je ostvareno 519 stambenih jedinica. Interna prometnica planirana je na ravnom krovu garaže, južno od lamela, te u obliku slijepih odvojaka između njih. Na parteru je osigurano ukupno 178 parkirnih mjesta. Preostali dio parcele hortikulturno je uređen travnatim površinama, stablima te visokim i niskim grmljem. Na sjevernom i istočnom dijelu parcele smještena su dva dječja igrališta.

Arhitektonsko oblikovanje lamela temelji se na jednostavnim kubusima, s fasadama raščlanjenima otvorima, kontinuiranim nizovima balkona na istočnim i zapadnim pročeljima te lođama na južnoj strani. Ovakav pristup naglašava ključne vrijednosti projekta: jednostavnost, funkcionalnost, racionalnost i ekonomičnost — kako u organizaciji tlocrta (na razini cjeline i pojedinačnih stanova), tako i u konstrukcijskom sustavu, rasponima i odabiru materijala.

Osnovni zahtjev investitora — ograničena cijena građenja — rezultirao je racionalnim konceptom i tehničkim rješenjima usklađenima sa zadanom strukturom stanova, uz poštivanje odredbi GUP-a Grada Zagreba i Pravilnika o minimalnim tehničkim uvjetima za projektiranje i gradnju stanova iz programa društveno poticane stanogradnje.

---

Starčevićev dom

Adresa: Trg Ante Starčevića 6
Stručno vodstvo: dr.sc. Dragan Damjanović, red.prof
Prijavi se ovdje

Zgrada Starčevićeva doma podignuta je 1894. – 1895. prema projektu zagrebačkog arhitektonskog biroa Hönigsberg & Deutsch. Pripada skupini najreprezentativnijih građevina s kraja 19. stoljeća u zagrebačkoj i hrvatskoj arhitekturi, s izraženim neorenesansnim stilskim obilježjima. Povijest njezine izgradnje povezana je s rješavanjem stambenog pitanja hrvatskog političara i čelnika Stranke prava Ante Starčevića, ali i s osiguravanjem prostora za potrebe i djelovanje stranke.

Na prvom katu, s istočne strane, nalazio se Starčevićev stan, opremljen namještajem izrađenim u zagrebačkoj tvornici Bothe & Ehrmann, dok je s južne strane bila dvorana za sastanke, dvije prostorije namijenjene uredništvu lista Hrvatska te velika dvorana za skupštine, plesove i koncerte s podestom za izvođače. U prizemlju zgrade nalazili su se poslovni prostori za najam. U početku je ondje bila restauracija, a kasnije putnička agencija i ljekarna.

Na drugom katu bili su stanovi za iznajmljivanje koji su pripadali skupini „boljih zagrebačkih stanova“. Zgrada je izvorno bila ukrašena monumentalnim skulpturalnim grupama s alegorijskim prikazima domovine, dok je na vrhu kupole bila postavljena ženska figura s bakljom u podignutoj ruci, simbol prosvjete i slobode. Godine 1947. zgrada je dodijeljena Udruženju likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH), a od 1990-ih do danas u njoj je smještena Gradska knjižnica i zavičajna zbirka Zagrabiensia.

---

Studentski grad – Dubrava

Adresa: MIlovana Gavazzija – Vile Velebita – Dankovečka
Stručno vodstvo: doc.dr.sc. Mojca Smode Cvitanović, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Naziv stambenoga naselja Studentski grad u zagrebačkoj Dubravi reminiscencija je na projekt znatno većeg mjerila i ambicioznijeg dosega – Sveučilišni grad, planiran na površini od 600 hektara za 12 000 stanovnika: studenata, nastavnika te administrativnog i pomoćnog osoblja. Pod imperativom kadrovske edukacije u zemlji čije razvojne projekcije nisu bile usklađene s potrebama za visokoobrazovanim stručnjacima, Sveučilišni je grad zamišljen kao samodostatan gradski satelit koji je unutar svojih granica trebao objediniti velik dio novoplaniranih kapaciteta Zagrebačkoga sveučilišta.

Njegov urbanistički plan izradili su nastavnici zagrebačkoga Arhitektonskog fakulteta Josip Seissel, Dragan Boltar i Bruno Milić. Koncepcijom plana predviđena je podjela goleme površine na nekoliko funkcionalnih sklopova fakultetskih sadržaja te nekoliko sklopova namijenjenih stanovanju. Između definiranih areala predviđenih za gradnju protezale su se prostrane, parkovno uređene površine za odmor i rekreaciju, dok su gravitacijsko središte samoga Grada činili sadržaji kulture i sporta.

Ideja Sveučilišnoga grada, čije je ostvarivanje započelo planom iz 1949. godine, vrlo je brzo napuštena. Otkrivanje njezinih materijaliziranih, danas vidljivih fragmenata predmet je ovoga terenskog obilaska. Grupacije stambenih paviljona studentskoga smještaja, danas stambenih zgrada manjega mjerila, definirale su plansku osnovu i prvi izvedeni sloj stambenoga naselja u čiju su strukturu integrirane. Njihova tipska rješenja također su nastala na Arhitektonskom fakultetu, a autori su im Vladimir Zarahović, Melita Viličić Tučkorić, Srebrenka Sekulić Gvozdanović i Dragica Crnković Očko. Gradnja studentskoga naselja, inicijalno zamišljenog kao tek jednoga od stambenih sklopova planiranoga Sveučilišnoga grada, rezultat je organiziranih studentskih radnih akcija.

---

Malešnica

Adresa: Ulica Ivane Brlić Mažuranić 18, Zagreb
Stručno vodstvo: Suzana Dobrić, dipl.ing.arh., Domagoj Mlinarić, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Malešnica je izgrađena prema Provedbenom urbanističkom planu (PUP) Stenjevec – Malešnica iz 1987. godine, čiji su autori Ratko Miličević i Damir Rubeša. Plan predstavlja izmjenu prvobitnog rješenja iz 1976. godine, prema kojem je dio prometne i komunalne infrastrukture već bio izveden. Zadatak autora bio je racionalizirati izvornu koncepciju i omogućiti izgradnju 3.200 stanova umjesto prvotno planiranih 2.600, uz zadržavanje postojeće prometne mreže.

Urbanistička koncepcija Malešnice može se promatrati kao reinterpretacija klasičnog donjogradskog bloka, s perforacijama u smjeru istok – zapad koje stvaraju kontinuirani pješački potez kroz unutarnja dvorišta povezana parkovima i trgovima. Prostorni identitet naselja ponajprije oblikuju linijski park uz Ulicu Ivane Brlić-Mažuranić te trokutasti Trg hrvatskih pavlina, oblikovan kao tzv. „zelena katedrala“.

Planom je bila predviđena izgradnja svih ključnih javnih sadržaja potrebnih za svakodnevni život – osnovne i srednje škole, dječjih i socijalnih ustanova te sportsko-rekreacijskog centra. Među arhitektonski istaknutim objektima naselja posebno se izdvaja Gimnazija Lucijana Vranjanina, autora Andrije Mutnjakovića. Gotovo u cijelosti realizirana prema planu iz 1987. godine, uz jedinu veću neostvarenu cjelinu – sportsko-rekreacijski centar na zapadnom rubu naselja – Malešnica predstavlja posljednje veliko planski izgrađeno zagrebačko naselje nastalo u razdoblju Jugoslavije.

---

Stambeno naselje Prve hrvatske štedionice

Adresa: Zorkovačka ulica, Zagreb
Stručno vodstvo: Tatjana Levojević, mag.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Stambeno naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci, izgrađeno između dvaju svjetskih ratova, jedan je od najvrjednijih primjera hrvatske moderne arhitekture. Zamišljeno je s jasnim ciljem – stvaranjem kvalitetnog individualnog obiteljskog stanovanja namijenjenog radničkom i građanskom sloju stanovništva.

Ulice su planski postavljene u smjeru sjever–jug, čime je osigurana optimalna orijentacija kuća prema istoku i zapadu te njihovo cjelodnevno osunčanje. Unutar takvog urbanističkog okvira arhitekt Zdenko Strižić 1934. godine projektirao je nizove kuća s trima tipovima stambenih jedinica. Kako bi se stanarima osigurali privatnost i mir, kuće su od pristupnih prometnica odvojene predvrtovima. Pomoćne prostorije smještene su uz ulicu, dok se dnevni boravci u punoj širini otvaraju prema intimnim stražnjim vrtovima.

Središte društvenog života naselja čini prostrana zelena zona u Zorkovačkoj ulici. Njezin središnji dio, park s dječjim bazenom iz 1940. godine, djelo je Cirila Jegliča i Smiljana Klaića. Vizualni identitet parka dodatno je obogaćen mramornim zdencem Josipa Seissela na istočnom rubu, dok ga na zapadu uokviruje višestambena zgrada autora Branka Raosa i Slavka Jelineka. Unatoč kasnijim dogradnjama, izvorna arhitektonska koncepcija – prepoznatljiva po matrici naizmjeničnih stambenih nizova i zelenih pojaseva te ideji suživota arhitekture, zajednice i prirode – očuvana je do danas. Zbog svoje iznimne vrijednosti dio ovog prostora zasluženo nosi status trajno zaštićene kulturno-povijesne cjeline.

---

Glavni kolodvor

Adresa: Trg kralja Tomislava 12, Zagreb
Stručno vodstvo: Boris Dundović, athitekt konzervator
Prijavi se ovdje

Zgrada Glavnoga kolodvora u Zagrebu, i danas najreprezentativnija hrvatska kolodvorska zgrada te pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, izgrađena je prema projektu mađarskoga arhitekta Ferenca Pfaffa, glavnoga projektanta Mađarskih državnih željeznica (MÁV). Gradnju je od siječnja 1891. do lipnja 1892. godine izvelo poduzeće Vilmos Milkó i sin iz Segedina, u suradnji sa zagrebačkim partnerom Antunom Vaskovićem.

Zgrada je planski postavljena kao južni završetak istočnoga niza perivojnih trgova Zelene potkove. Izgrađena je u stilu monumentalnoga historicizma, u neorenesansnom slogu. Stroga simetrija zgrade, duge čak 186,5 metara, naglašena je središnjim ulaznim dijelom i bočnim paviljonima. Temelji su izvedeni od betona i opeke, dok su zidovi u cijelosti izgrađeni od opeke, s kamenom opremom iz različitih dijelova kontinentalne Hrvatske. Središnji ulazni dio krase četiri korintska stupa, a iznad njih nalazi se veliki zabat ukrašen skulpturama koje je izradio Vilmos Marhenke iz Budimpešte.

Krajem 1930-ih godina izgrađeni su natkriveni peroni i podzemni tuneli. Veći radovi obnove pročelja izvedeni su 1981. godine, unutrašnjost je obnovljena 1984. godine, uoči Olimpijskih igara u Sarajevu, dok je najopsežnije preuređenje prizemlja provedeno 1987. godine za potrebe Univerzijade. Kolodvor je pretrpio znatna oštećenja u potresima koji su 2020. godine pogodili Zagreb i okolicu. U rujnu 2022. godine pokrenut je projekt njegove obnove. Danas je u tijeku njegova konstrukcijska i energetska obnova, nakon koje slijedi cjelovita obnova zgrade.

---

Hotel Palace

Adresa: Trg Josipa Jurja Strossmayera 10, Zagreb
Stručno vodstvo: Nina Ćurković Andabak dipl.ing.arh
Prijavi se ovdje

Hotel Palace Zagreb jedan je od najznačajnijih i najprepoznatljivijih povijesnih hotela u Zagrebu. Izvorna zgrada izgrađena je 1891. godine kao Schlesingerova palača prema projektu arhitektonskog ureda Hönigsberg & Deutsch, koji su vodili arhitekti Leo Hönigsberg i Julije Deutsch. Od 1907. godine zgrada djeluje kao hotel te se smatra prvim profesionalno organiziranim hotelom u Zagrebu. Kompleks Hotela Palace sastoji se od tri zgrade, od kojih je najstarija povijesna zgrada zaštićeno kulturno dobro, što je obnovu učinilo posebno zahtjevnom zbog potrebe očuvanja izvornih arhitektonskih i kulturno-povijesnih vrijednosti.

Nakon potresa 2020. godine započela je sveobuhvatna cjelovita obnova kompleksa. Tadašnja uprava hotela, na čelu s predsjednikom Uprave g. Dragom Ćurkovićem, uz samu obnovu i renovaciju, imala je viziju i ideju o izgradnji nove podzemne garaže za goste hotela te nadogradnji modernog staklenog petog kata, čime je povijesni kompleks uspješno nadopunjen suvremenom arhitekturom i funkcionalnim sadržajima.

Projekt obnove, koji je započeo 2021. godine, obuhvatio je konstrukcijsku sanaciju, restauraciju povijesnih elemenata i potpunu modernizaciju objekta uz poštivanje najviših konzervatorskih standarda. Izgradnjom garaže i modernog staklenog petog kata, Hotel Palace dobio je novu dimenziju funkcionalnosti i luksuza, istovremeno zadržavajući svoj povijesni identitet i status jednog od najvrjednijih arhitektonskih bisera Zagreba.

---

AUDITORIJ CENTRA KNAP

Adresa: Ivanićgradska ulica 41A, Zagreb
Stručno vodstvo: Ana Mušćet, mag.art.
Prijavi se ovdje

Centar KNAP od 2026. godine bogatiji je za novo uređeni prostor, nastao u okviru Programa vizualne kulture Galerije Događanja. Voditeljica i autorica programa, Ana Mušćet, osmislila je Program vizualne kulture kao sadržaj primarno namijenjen odraslim građanima Zagreba, segmentiran prema različitim publikama i prepoznatim interesima.

U skladu s planiranim aktivnostima, prostor Učionice 2 projektirali su i realizirali arhitekti Silvija i Dujam Ivanišević kao infrastrukturnu podršku razvoju Programa vizualne kulture, ali i kao konkretan iskorak u jačanju kulturnih praksi u gradu Zagrebu, u okviru strategije Centra KNAP i ravnatelja Igora Weidlicha. Iako je inicijalno zamišljena kao prostor za diskurzivne programe i susrete, prema koncepciji voditeljice Ane Mušćet, Učionica 2 danas služi i za probe, predstave manjih formata te različite oblike zajedničkog djelovanja i suradnje, namijenjene manjim skupinama polaznika i korisnika Centra KNAP.

Program vizualne kulture temelji se na iskustvima iz svakodnevnoga života te se oslanja na profesionalne vještine, akademsko znanje i praktičan rad, pritom propitujući i fenomene popularne kulture (oglašavanje, prezentacijske mogućnosti, modu, film, političke narative i sl.). U tom kontekstu program uključuje i istraživanje potreba vezanih uz zdravlje i dobrobit polaznika, s ciljem lakšeg suočavanja s različitim životnim prijelazima i promjenama. Primjeri radionica obuhvaćaju teme obrazovanja, rada, stanovanja, zdravlja i dobrobiti, kulturnog života, međuljudskih odnosa te organizacije slobodnog vremena.

---

Krematorij

Adresa: Remetska cesta 4, Zagreb
Stručno vodstvo: Andrea Hržić Šesnić dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Objekt krematorija smješten je uz današnju granicu groblja Mirogoj prema Remetama, u blizini PTT tornja na uzvisini uz Remetsku cestu. Nalazi se u autohtonoj šumi bukve („Fučkov jarek“), na osojnoj padini prirodne šumske uvale, čiji se blagi, šumoviti obronci spuštaju prema središtu novog grobno-parkovskog prostora površine oko 20 hektara, koji se proteže uz sjeveroistočnu granicu mirogojskog groblja. Sa sjeverne uzvisine pruža se pogled na slikovito selo Remete. Time se nastavlja prirodni fenomen Mirogoja i njegova groblja – kao njegova prirodna završna točka: groblje – Gaj urni.

Jedna od zanimljivosti užeg smještaja objekta jest činjenica da su njegove krovne plohe skrivene ispod razine pogleda pri samom pristupu (glavnom ulazu s Remetske ceste). Time autori jasno sugeriraju da puni doživljaj arhitekture nije predviđen u početnoj fazi prilaza, nego se otkriva postupno. Čak je i onome koji se spušta prečacem (Staza oproštaja) prema razini prizemlja, uz sam masivni zid, onemogućeno sagledavanje objekta u cjelini i u njegovoj punoj dimenziji. Atraktivna, ali ne pretjerano monumentalna skalinada, naglašeno uklopljena u pejzaž, spušta se prema prostranom platou Ulazne poljane – središnjoj točki svih kretanja, susreta i razilaženja.

Uz bokove glavne ulazne osi, odnosno spusta, funkcionalno su smještene kolne rampe za opsluživanje prostora i gospodarskih sadržaja. Materijal zida je opeka, dok su podne površine izvedene u tamnom granitu. Cjelina upućuje na kontinuitet i nadovezuje se na snažnu arhitekturu mirogojskog sklopa. Promatran gotovo iz ptičje perspektive, s viših prilaznih komunikacija, objekt dodatno naglašava svoje ravne krovne plohe ozelenjenim površinama. Frano Gotovac, 1985.

---

POS Špansko

Adresa: Francesca Tenchinija, Zagreb
Stručno vodstvo: prof.dr.sc.Sanja Filep, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Građevina je projektirana kao dva osnovna volumena, međusobno povezana ulaznom platformom, što je uvjetovano dimenzijama građevne parcele i pristupnim komunikacijama. Između njih (volumena u kojima su smješteni stanovi) nalaze se vertikalne komunikacije – stubište i dizalo – koje služe kao servis za oba stambena korpusa. Svaki od njih sadrži različite tipove stanova.

Galerijski model omogućio je dvostranu (12 stanova) odnosno trostranu orijentaciju (18 stanova), što, osim kvalitete različitih orijentacija (kvalitete i karaktera svjetla) te mogućnosti poprečnog provjetravanja, ima i psihološki efekt „ulaska u vlastitu kuću“. Kao posljedica bliskog međuodnosa dvaju korpusa formiran je urbani prostor između njih – u prizemlju predviđen za igru djece i organizaciju zajedničkih proslava, a na katovima kao prostor komunikacije stanara i susjeda. Osnovna tendencija bila je postići maksimalnu individualizaciju korisnika, što predstavlja izazov s obzirom na broj stanova (30).

Osim projektiranja maksimalnog broja različitih varijanti stanova unutar zadane strukture, i otvori su različito pozicionirani, čime se i kod identičnih tlocrta postiže razlika u interijeru. Na višim etažama parapet prozora nalazi se na uobičajenoj visini (90 cm), jer se pogled otvara prema gradu, dok su susjedna zgrada i parkiralište sekundarni prizor. Koncepcija stanova: minimaliziranje komunikacija, maksimalna fleksibilnost u načinu korištenja prostora, kvalitetno osunčanje i ventilacija. Koncepcija kuće, oblikovanje i konstrukcija omogućuju promjenu strukture stanova ovisno o potrebama tržišta. Dvoetažni stanovi mogu se organizirati kao etažni ili kao jednoipolsobni stanovi s umetnutom međugalerijom.

---

POS Jelkovec

Adresa: Ul. Vladimira Stahuljaka 2
Stručno vodstvo: prof.dr.sc. Krunoslav Šmit, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Novi Jelkovec jedan je od rijetkih hrvatskih primjera u kojem se može pratiti cjelovit proces nastanka novog dijela grada – od urbanističkog natječaja i prostornoplanske razrade do arhitektonskog projektiranja i izgradnje. Nastao je u okviru Programa društveno poticane stanogradnje, na temelju prvonagrađenog urbanističkog natječaja, a potom razrađen Detaljnim planom uređenja kao prostornim okvirom njegove realizacije.

Naselje nije zamišljeno samo kao odgovor na potrebu za izgradnjom stanova, nego kao cjelovita urbana struktura novog dijela grada. Nastalo je u razdoblju kada se razvoj Zagreba postupno počeo usmjeravati od planskog širenja prema urbanoj preobrazbi postojećega gradskog tkiva i brownfield lokacija. U tom se smislu Novi Jelkovec može promatrati kao jedan od projekata koji povezuje ta dva razvojna pristupa. Odabir lokacije bio je sastavni dio prostorne koncepcije razvoja Zagreba. Na prostoru nekadašnje svinjogojske farme oblikovana je nova urbana cjelina koja uspostavlja vezu između postojećih dijelova Sesveta i njihova budućeg razvoja.

Urbanistička zamisao nije polazila od pojedinačnih građevina, nego od oblikovanja prostorne kompozicije u kojoj su stanovanje, javni sadržaji, otvoreni prostori i prometna mreža objedinjeni u jedinstveno urbano tkivo. Novi Jelkovec nije oblikovan kao skup izoliranih objekata, nego kao sustav međusobno povezanih ulica, trgova, parkova, javnih sadržaja i stambenih blokova. Urbanistička koncepcija temelji se na oblikovanju četiriju prostornih cjelina – Megastrukture, Prstiju, Park-šume i Elipse. Svaka od njih razvija vlastitu morfološku logiku i prepoznatljiv odnos izgrađenog i otvorenog prostora, dok zajedno tvore jedinstvenu prostornu matricu.

Mreža javnih prostora, hijerarhija ulica i ritam izgradnje oblikuju niz urbanih sekvenci u kojima se izmjenjuju trgovi, parkovi, pješačke površine i stambeni blokovi. Urbana cjelina oblikovana je u pješačkom mjerilu, pri čemu javni prostori povezuju različite stambene tipologije i sadržaje u funkcionalnu i prostorno čitljivu cjelinu. Jednaka je pozornost posvećena oblikovanju javnih prostora, pješačkih veza, zelenih površina i mjesta susreta, pa kvaliteta urbanog ambijenta proizlazi jednako iz odnosa među građevinama kao i iz njihove pojedinačne arhitekture.

Jedna od posebnosti Novog Jelkovca jest način njegove realizacije. Urbanističko rješenje razradio je jedinstveni autorski tim, dok su arhitekturu pojedinih građevina projektirali brojni hrvatski arhitekti i projektantski uredi. Različiti autorski rukopisi oblikovali su raznoliku arhitektonsku sliku naselja, dok je jedinstvena urbanistička koncepcija osigurala njegovu prostornu i kompozicijsku cjelovitost.

---

Zanatlijski dom

Adresa: Pantovčak 5, Zagreb
Stručno vodstvo: Ivana Haničar Buljan, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Arhitekt Stjepan Planić (1900. – 1980.) svojim je bogatim opusom i kontinuiranim zalaganjem za promicanje humanističkih načela u arhitekturi bio jedan od ključnih sukreatora hrvatske moderne arhitekture. Zanatlijski dom na Pantovčaku 5 projektirao je kao stambenu najamnu zgradu Zanatlijsko-pomoćničkog društva, čija je svrha bila ostvarivanje prihoda od najma za potporu članovima društva i njihovim obiteljima. Na pozivnom natječaju 1930. godine Planićev je projekt osvojio jednu od triju ravnopravnih prvih nagrada, a potom je odabran za izvedbu jer je najbolje odgovarao zahtjevima racionalne i rentabilne gradnje.

Zgrada je prvotno bila zamišljena kao trokatnica s ulazom iz Pantovčaka, no Planić je oblikovao složeniju prostornu organizaciju od uobičajene ulične najamne zgrade. Sjeverno, ulično krilo prati konkavnu liniju Pantovčaka, dok se prema dvorištu razvija zavojito krilo tlocrtnog oblika slova „S“. Takvim je rješenjem dvorišnim stanovima osigurano više prirodnog svjetla i zraka, a odmakom od zapadnog ruba parcele oblikovan je prolaz koji je trebao povezati zgradu s Ilicom. Nakon odabira Planićeva projekta pristupilo se izradi detaljnih nacrta, a prvi su radovi započeli u ožujku 1930. godine. Već u studenome iste godine u zgradu su se uselili prvi stanari.

U zgradi je bilo projektirano petnaest dvosobnih i trosobnih stanova u uličnom dijelu, devet dvosobnih stanova u dvorišnom krilu, dva podrumska stana te dva atelijera u potkrovlju. Njima su se neko vrijeme koristili arhitekti Juraj Denzler, Mladen Kauzlarić i Ernest Tomašević. Razvedenom tlocrtnom dispozicijom, prilagodbom zakrivljenoj ulici i nastojanjem da se najamnom stanovanju osiguraju kvalitetniji uvjeti, Zanatlijski dom pripada ranim Planićevim ostvarenjima u kojima se funkcionalnost, racionalnost i promišljen odnos prema urbanom prostoru povezuju u jedinstvenu arhitektonsku cjelinu.

---

Mali stanovi na Selskoj cesti

Adresa: Ugao Ozaljska- Selska, Zagreb
Stručno vodstvo: Paula Mazarekić, mag.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Od 1920-ih godina gradske vlasti započinju izgradnju socijalnih stambenih naselja, čime se Trešnjevka profilira kao radnički kvart. Socijalna stanogradnja realizirana je na Ciglenici, Pongračevu i Vurovčici. Glavne značajke radničkih naselja bile su jasna urbanistička koncepcija, pravilna parcelacija i tipizirana stambena rješenja. Na uglu Selske i Ozaljske ceste 1928. godine sagrađeno je nisko naselje gradskih kuća s radničkim stanovima koje postoji i danas.

Izvorno naselje čini ortogonalno komponiran, simetričan kompleks od 13 stambenih jedinica i jedne kuće javne namjene. Sastoji se od devet prizemnih kuća, dok su oko zajedničkog dvorišta orijentirane četiri jednokatnice sa stanovima za „oženjene ubogare“. Prizemne kuće imaju šest stambenih jedinica, po dvije grupirane oko zajedničkog ulaza i sanitarnog čvora. Stanovi se sastoje od prolazne stambene kuhinje i jedne sobe, a zajednička spremišta nalazila su se na krajevima kuće. Drugi jednokatni tip, s prilaznim balkonima, na svakoj etaži ponavlja istu tlocrtnu dispoziciju stana te obuhvaća 12 stanova. U središtu naselja nalazi se izduženo pravokutno dvorište okruženo stablima.

Uz Selsku cestu smještena je veća jednokatnica, jedina s ulazom izravno sa Selske ceste. Izvorno je služila kao pučki dom, a danas se u njoj nalazi Glazbena škola Rudolfa Matza. Zajednički položajni nacrt oba naselja iz 1934. godine potpisala je djelatnica Gradskog građevnog ureda, inženjerka Nadežda Zaljepugina. Danas vrijednost ovog sklopa nije isključivo u njegovim tipološkim obilježjima, već i u kvaliteti prostora nastaloj dugotrajnim procesom korištenja i prilagodbe. Razvijena vegetacija i novi zeleni fond pridonose stvaranju intimnog i zaštićenog ambijenta unutar gusto izgrađenog gradskog tkiva. Istodobno, zajednički prostori naselja ostaju mjesta spontanih susreta i svakodnevnih aktivnosti njegovih stanara.

---

Stambena zgrada za znanstvene novake Borovje

Adresa: Ulica grada Chicaga 21 i 13
Stručno vodstvo: dr.sc. Dragan Damjanović, red.prof.
Prijavi se ovdje

Urbanistička matrica Borovja, naselja razvijenog uz Savu na mjestu nekadašnjih vrtova i riječnih rukavaca, oblikovana je krajem 1980-ih i tijekom 1990-ih godina. U određenoj mjeri slična je naseljima Dugave i Sloboština jer je predvidjela stvaranje poluzatvorenih parkovnih prostora unutar kompleksa višestambenih zgrada dinamičnih tlocrta. Uz jugozapadni rub naselja, nedaleko od već postojećih blokova, istočno od Avenije Marina Držića i u neposrednoj blizini Mosta mladosti, izgrađene su zgrade za znanstvene novake. Riječ je o dvjema zgradama s ukupno 58 stanova dinamično oblikovanih tlocrta, pri čemu je sjeverna zgrada podijeljena na dva korpusa. Projektirao ih je akademik Branko Kincl u razdoblju od 1997. do 1999. godine, a završene su 2001. i 2002. godine.

Svaka zgrada ima drugačije oblikovano i obojeno pročelje: južna je zgrada crvene, a sjeverna sive i plave boje. Povezuje ih način oblikovanja balkona te specifično rješenje krovišta oblikovanog poput otvorene knjige – ono se spušta prema središnjem dijelu zgrade, za razliku od uobičajenog rješenja kod kojega se krovište prema sredini povisuje. Time je simbolički naglašena uloga zgrade kao mjesta stanovanja znanstvenog pomlatka. Središnji dio krovišta ostakljen je, čime je omogućen nastanak svjetlarnika koji prolazi središnjim dijelom građevine i osvjetljava hodnike kojima se pristupa stanovima.

Stanovi su bili namijenjeni mladim znanstvenicima – doktorandima i znanstvenim novacima na hrvatskim sveučilištima i znanstvenim institutima – kako bi im se privremeno riješilo stambeno pitanje u razdoblju kada su im primanja bila najniža. U skladu s potrebama znanstvenog rada, u zgrade su ugrađeni tada najsuvremeniji informatički i komunikacijski sustavi. Zgrade danas koriste djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

---

Meštrovićev paviljon, danas HDLU

Adresa: Trg žrtava fašizma 16, Zagreb
Stručno vodstvo: Ivana Andabaka Vujičić, ravnateljica HDLU, Saša Randić, arhitekt
Prijavi se ovdje

Monumentalni modernistički klasicizam u zagrebačkoj arhitekturi, započet simetričnim palačama Burze i Doma inženjera na početku Ulice Franje Račkoga, vizualno kulminira u okruglom paviljonu Doma likovnih umjetnika i njegovoj jedinstvenoj kolonadi stupova obloženih bračkim kamenom. Zgradu je idejno osmislio Ivan Meštrović 1934. godine, a projektantski i inženjerski realizirali su je iznimno talentirani mladi arhitekti Gradskog građevnog ureda: Ivan Zemljak, Zvonimir Kavurić, Lavoslav Horvat, Nikola Molnar i Harold Bilinić. Kružna tlocrtna forma središnjeg valjka natkrivena je plitkom armiranobetonskom kupolom, perforiranom kružnim staklenim valjcima, koja je u svoje vrijeme bila jedna od najsmionijih konstrukcija moderne europske arhitekture.

Dovršen 1938. godine, Dom HDLU-a svjedoči o graditeljskoj povijesti Zagreba te o smjelosti ideje i izvedbe, zahvaljujući kojima je ostvarena jedinstvena i neponovljiva arhitektura, koja se ubraja među najatraktivnije gradske vizure. Bez obzira na prenamjene kojima je zgrada bila izložena tijekom svoje devedesetogodišnje povijesti (galerijski prostor, džamija, Muzej revolucije, pa ponovno izložbeni prostor HDLU-a), nijedno razdoblje nije zadiralo u apsolutnu čistoću njezina arhitektonskog oblika.U tijeku temeljite konstrukcijske i cjelovite obnove, ova građevina danas ulazi u novu fazu razvoja koja će joj sadržajno, funkcionalno i estetski udahnuti novi život, s nakanom da ponovno postane epicentar hrvatske suvremene umjetnosti.

Glavni projektant obnove je arhitekt Saša Randić, koji se zajedno s Vlatkom Rajčić, profesoricom Građevinskog fakulteta u Zagrebu, i suradnicima smjelo upustio u rekonstrukciju kupole i kružnog svoda nad prstenom, potvrđujući da tehničko znanje i umijeće današnjih stručnjaka može parirati onima koji su zgradu projektirali i izgradili 1930-ih te unaprijediti njezinu kvalitetu i trajnost u skladu sa suvremenom tehnologijom. Dok čekamo završetak obnove i ponovno otvorenje za javnost, na platnu koje zakriva Dom Hrvatskog društva likovnih umjetnika ispisan je tekst Ivana Zemljaka iz 1938. godine, jednog od sudionika izgradnje. Time se svjedočenje iz perspektive povijesnog vremena preklapa s današnjim radom na rekonstrukciji i restauraciji ove fascinantne građevine.

---

Palača HAZU

Adresa: Trg Nikole Šubića Zrinskog 11, Zagreb
Stručno vodstvo: akademkinja Katarina Horvat-Levaj, akademik Mladen Obad Šćitaroci, Petra Tončić Lipovšćak dipl. ing.arh.
Prijavi se ovdje

Ubrzanom razvoju europskih gradova u drugoj polovini 19. stoljeća priključio se i Zagreb, koji se razvio u pravo hrvatsko nacionalno središte zahvaljujući osnutku središnjih kulturnih i znanstvenih ustanova. Uzor gradovima na prostoru srednje Europe bio je carski Beč, iz kojeg se preuzimaju stilski obrasci koji su Zagrebu priskrbili epitet „mali Beč“. Vodeći bečki projektant i profesor arhitekture na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču, Friedrich Schmidt, angažiran je za projektiranje palače Akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Njegov je projekt detaljno razradio i gradnju dovršio Herman Bollé, suradnik u Schmidtovu atelijeru za gradnje izvan Beča, koji se nastanio u Zagrebu i zahvaljujući kojemu je grad dobio metropolitanski izgled zemaljskog glavnog grada.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti osnovana je 1866. godine. Lokaciju za izgradnju Akademijine palače odredilo je Gradsko poglavarstvo na južnoj strani tada novouređenog trga-perivoja Zrinjevca. Friedrich Schmidt projektirao je palaču u stilu neorenesanse, koji su naručitelji odabrali kao najprimjereniji za ustanovu posvećenu znanosti i umjetnosti.

Palača je samostojeća troetažna zgrada s pročeljima od fasadne opeke proizvedene u ciglani u Svetoj Klari, mjestu u okolici Zagreba. Zgradu karakterizira kvadratni četverokrilni tlocrt sa središnjim atrijem. Ulazno sjeverno pročelje istaknuto je povišenim stepeništem i balkonom na stupovima. Skladna pročelja raščlanjena su visokim prozorima u zoni visokog prizemlja i drugog kata. Drugi kat je viši radi smještaja galerije u toj zoni. U palači je 1884. otvorena Strossmayerova galerija starih majstora, vrijedna umjetnička zbirka zapadnoeuropskog slikarstva koju je prikupio i darovao biskup Josip Juraj Strossmayer.

Atrij s neorenesansnim galerijama i zenitalnim osvjetljenjem jedan je od najreprezentativnijih historicističkih interijera u Hrvatskoj. Traveji galerija atrija izvorno su bili oslikani dekorativnim ornamentima. Akademija je ubrzo nakon otvorenja postala živo mjesto promišljanja i razvoja hrvatske kulture i umjetnosti. Osnutkom Odsjeka za povijest umjetnosti i klasične arheologije na zagrebačkom Sveučilištu te imenovanjem Ise Kršnjavija (1845.–1927.) prvim profesorom 1877. godine, pinakoteka i Arheološki muzej smješteni u zgradi Akademije postaju ogledne zbirke za te studije. Prve izložbe u Zagrebu krajem 19. stoljeća održane su upravo u prostoru Akademijine palače.

Nakon oštećenja u potresu 2020. godine, palača HAZU temeljito se obnavlja prema izvornom projektu, što uključuje i restauriranje neorenesansnog oslika prema nacrtima Hermana Bolléa u reprezentativnim dijelovima palače – ulaznom prostoru, stubištu, atriju i dvoranama za sjednice.

---

IX. Gimnazija

Adresa: Dobojska ulica 12
Stručno vodstvo: Iva Martinis, mag. ing.arh.
Prijavi se ovdje

Božidar Rašica (Ljubljana, 1912. – Zagreb, 1992.) bio je hrvatski arhitekt, slikar, scenograf, kostimograf i pedagog, podrijetlom Dubrovčanin. Školovao se u Dubrovniku, Zagrebu, Beogradu, Rimu i Varšavi. Živio je u Zagrebu, a djelovao diljem Hrvatske (Zadar, Split, Vrsar, Dubrovnik i dr.) te u inozemstvu. Autor je brojnih arhitektonskih i urbanističkih ostvarenja. Tijekom cijelog života slikao je i crtao, bio član avangardne umjetničke grupe EXAT 51 te gajio snažnu povezanost s kazalištem. Ostvario je niz scenografija, često popraćenih skicama kostima. Kao profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu prenosio je svoje znanje i iskustvo generacijama studenata.

Nakon uspješnog projekta Osnovne škole u Mesićevoj ulici (1953.), Rašica je pozvan na natječaj za gimnaziju na Trešnjevci (današnja IX. gimnazija). Lokacija je određena u neposrednoj blizini Trešnjevačkog trga, u Dobojskoj ulici. Projekt slijedi isti koncept kao i škola u Mesićevoj ulici: jasno organiziranu prostornu kompoziciju funkcionalnih cjelina, naglašen ritam i odsutnost suvišne dekoracije. Upravni dio zgrade s glavnim ulazom orijentiran je prema Dobojskoj ulici. Okomito na njega smješten je trakt učionica. Uz upravni dio, na sjevernoj strani, nalazi se dvorana za priredbe, dok je gimnastička dvorana smještena uz učionički trakt.

Vertikalna komunikacija organizirana je na spoju uličnog i dvorišnog dijela zgrade. Trakt učionica koncipiran je kao i u školi u Mesićevoj ulici: uz široki hodnik s južne strane smještene su učionice, dok su na sjevernoj strani sanitarni čvorovi, kabineti i specijalizirane učionice.

Posebna vrijednost škole očituje se u cjelovitosti arhitekture, interijera i dizajna. Dio izvornog namještaja projektirao je Bernardo Bernardi, jedan od vodećih hrvatskih industrijskih dizajnera, koji je početkom 1950-ih razvijao standardizirani program opremanja škola i upravnih prostora. Zbog istodobnog rada na više projekata, Rašica je izradio samo idejni projekt, dok je razradu preuzeo biro Žerjavić (kasnije Osnova). Glavni projektant bio je Stanko Vihra, koji je surađivao s autorom, no izvorna ideja nije u potpunosti realizirana.

---

Zgrada hipotekarne banke, danas MVP

Adresa: Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, Zagreb
Stručno vodstvo: dr.sc. Irena Kraševac, povjesničarka umjetnosti
Prijavi se ovdje

Hrvatsko-slavonska hipotekarna banka osnovana je 1892. na poticaj bana Dragutina Khuen-Héderváryja. Za gradnju svoje zgrade kupila je parcelu na Trgu Nikole Šubića Zrinskog te raspisala međunarodni natječaj za projekt. Na natječaj su pristigla čak 63 rada, od kojih je 42 ušlo u uži izbor. Prosudbenu komisiju činila su trojica uglednih arhitekata: Friedrich Ohmann iz Beča, Viktor Czigler iz Budimpešte i Kuno Waidmann iz Zagreba. Svi natječajni radovi predstavljeni su javnosti na izložbi u Umjetničkom paviljonu 1903. godine.

Budući da prva nagrada nije dodijeljena, banka je zadržala pravo odabira te je projekt povjerila tada vrlo angažiranom bečkom arhitektu Friedrichu Schachneru. On u Zagreb donosi monumentalnost i reprezentativnost bečke arhitekture, utjelovljujući Reichstil – varijantu kasnog, izrazito pompoznog historicizma s elementima Jugendstila. Stilom i dimenzijama palača se u potpunosti uklopila u istočnu frontu trga i njegovu neorenesansnu cjelinu. Izvedba je povjerena zagrebačkoj graditeljskoj tvrtki Hönigsberg & Deutsch, koja je radove dovršila u roku od godinu i pol dana. Banka je u zgradu uselila u listopadu 1904. godine.

Zgradu obilježava kupola na sjevernom uglu te razvedena krovna zona s bogatim kiparskim dekoracijama Rudolfa Valdeca. Interijer je opremljen djelima hrvatskih umjetnika. Nakon Drugog svjetskog rata palača postaje sjedište Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove te ostaje upamćena u kolektivnom sjećanju po represijama komunističkog sustava, osobito tijekom Hrvatskog proljeća. Nova prenamjena uslijedila je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, kada zgrada dobiva važnu državnu funkciju te u nju useljava Ministarstvo vanjskih poslova (kasnije Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, danas Ministarstvo vanjskih i europskih poslova). Njezina izvorna reprezentativnost i danas naglašava značaj institucije koju udomljuje.

---

Prenamjena i rekonstrukcija Tvornice duhana u Restauratorski zavod

Adresa: Klaićeva 13, Zagreb
Stručno vodstvo: Ana Škevin Mikulandra, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Zgrada Tvornice duhana Zagreb sagrađena je 1882. godine na prostoru Ciglane, tada rubnom dijelu grada, prema projektu inženjera Ruperta Melkusa, glavnog gradskog arhitekta i voditelja Gradskoga građevnog ureda. Na projektu su kao suradnici bili angažirani Milan Lenuci i Aleksander Seć, dok je tehnološko rješenje pripremio Leopold Lipp. Zgrada je uglovnica L-tlocrta, čiji je zapadni dio sjevernoga krila povezan s blokovskom izgradnjom duž ulice. Vanjština je oblikovana kao neorenesansna dvokrilna palača pravilnog ritma prozora, s rizalitno istaknutim središnjim i krajnjim dijelovima obaju krila te artikulirana dekorativnim elementima od opeke (prozorski otvori, parapeti, vijenci). Plohe između njih žbukane su toniranom žbukom, dok je podnožje obloženo kamenom.

Zgrada je zaključena visokim dvostrešnim krovom nad izduženim tlocrtom obaju krila, dok su nad rizalitnim istacima izvedeni mansardni krovovi sa šatorastim završetkom. Potresi 2020. godine prouzročili su znatna oštećenja na građevini, a s obzirom na to da je građevina prethodno već bila napuštena i ispražnjena, iskristalizirala se potreba za obnovom i uvođenjem novih sadržaja koji bi pridonijeli očuvanju ovog kulturnog dobra. Zbog svojih prepoznatljivih arhitektonskih, konstruktivnih, prostornih i oblikovnih odlika, zgrada Tvornice duhana Zagreb smatra se najcjelovitije očuvanom građevinom zagrebačke industrijske arhitekture 19. stoljeća.

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske dodijelilo je Hrvatskom restauratorskom zavodu pravo upravljanja zgradom bivše Tvornice duhana Zagreb, čime je ostvarena dugogodišnja težnja da se sve zagrebačke lokacije na kojima djeluje Zavod objedine pod zajedničkim krovom. Obnova zgrade odvijala se u dvije faze. U prvoj fazi provedena je konstruktivna obnova, a u drugoj cjelovita i energetska obnova. Obje faze financirane su sredstvima Europske unije iz Fonda solidarnosti i Mehanizma za oporavak i otpornost.

Projektom je obuhvaćena sadržajna reorganizacija prostora za potrebe Hrvatskog restauratorskog zavoda, središnje javne ustanove čija je osnovna djelatnost istraživanje, očuvanje i prezentiranje arheoloških, nepokretnih i pokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske. Rekonstruirani su arhitektonski i dekorativni elementi izvorne faze građevine, sukladno rezultatima povijesnih i konzervatorsko-restauratorskih istraživanja, uz suvremeno oblikovanje prostora, primjenu inovativnih rješenja te osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih i drugih tehničkih uvjeta nužnih za restauratorsku djelatnost.

---

Kuća Mayer

Adresa: Dežmanova 10, Zagreb
Stručno vodstvo: Bojan Linardić, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Kuća Mayer izgrađena je kao najamna stambena trokatnica sa stanom vlasnika, prilagođena nepravilnom „L” obliku građevne čestice. Projektirana je prema visokim standardima zagrebačkog stambenog tlocrta: u prizemlju i na prvom katu nalazio se reprezentativni stan obitelji Mayer, dok su više etaže bile namijenjene najmu. Ulično pročelje odlikuje pročišćena geometrijska kompozicija i naglašene horizontalne linije, karakteristične za prijelaz prema modernizmu u arhitekturi 1930-ih. Različitim oblikovanjem pročelja jasno je odijeljen privatni dio kuće od etaža namijenjenih stanarima.

Posebnu vrijednost daju detalji poput drvenih vratnica s kružnim ostakljenjima, ukrasnih rešetki, balkona i lođa. Interijer zgrade očuvao je brojne izvorne elemente: reprezentativno stubište s drvenom oblogom i art déco ogradom, vitraje, terrazzo podove, intarzirane parkete, štuko dekoracije, drvene obloge, ugradbene ormare, kaljeve peći i drugu originalnu opremu. U dvorišnom krilu sačuvano je i izvorno maloteretno dizalo. Tijekom povijesti zgrada je mijenjala namjene. Od 1941. bila je u državnom vlasništvu, a tijekom Drugog svjetskog rata koristilo ju je Njemačko poslanstvo.

Nakon rata u njoj se nalazilo sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, zatim RTV Zagreb/Hrvatska radiotelevizija, a od 2006. koristi se za potrebe državnih ureda i ministarstava. Kuća Mayer predstavlja jedno od značajnijih ostvarenja arhitekta Rudolfa Lubynskog. Skladnim uklapanjem u urbani blok Dežmanove, Streljačke, Mesničke i Ilice, kvalitetom arhitektonskog rješenja te visokim stupnjem očuvanosti izvornih elemenata, zgrada ima iznimnu kulturno-povijesnu i arhitektonsku vrijednost te svojstvo kulturnog dobra.

---

Novinarski dom

Adresa: Perkovčeva 2, Zagreb
Stručno vodstvo: Irena Šimić, povjesničarka umjetnosti
Prijavi se ovdje

Novinarski dom u Zagrebu izgrađen je za zakladu koju je osnovala zagrebačka sekcija Jugoslavenskog novinarskog udruženja, prema projektu arhitekta Brune Bauera iz ožujka 1928. godine. Zgrada zauzima trokutastu građevnu česticu na početku Savske ceste, a njezina je izgradnja povezana s uređenjem nekadašnjeg Trga 29. listopada 1918. (danas Rooseveltov trg), na kojem su, nasuprot glavnoj zgradi Školskog foruma (danas Muzej Mimara), bile planirane dvije simetrične zgrade kulturne namjene.

Bauer je zahtjevnoj lokaciji, okruženoj prosvjetnim i gospodarskim institucijama, pristupio s izrazitim osjećajem za oblikovanje šireg gradskog prostora. Monumentalna zgrada u klasicističkom slogu predstavlja reprezentativnu urbanu markaciju toga dijela grada. Prizemlje i prvi kat zgrade izvorno su bili namijenjeni restoranu, kavani i klupskim prostorijama novinarskog i srodnih društava, dok su gornji katovi bili projektirani za stanovanje.

Reprezentativna dvorana na prvom katu, s polukružnim balkonom okrenutim prema Rooseveltovu trgu, do danas ostaje važnim mjestom održavanja brojnih kulturnih i društvenih događanja. Rafinirani elementi art-deco oblikovanja u interijeru svjedoče o cjelovitosti arhitektonskog koncepta, usklađenog s modernističkim nazorima toga doba. Zaštićena kao kulturno dobro (Z-2952), uz očuvanu izvornu namjenu, zgrada se ističe kao jedno od najvrjednijih ostvarenja zagrebačke međuratne arhitekture.

---

Kuća Heinzel, danas HINA

Adresa: Trg Marka Marulića 16, Zagreb
Stručno vodstvo: Roman Ledinek, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Zagrebački arhitekt i gradonačelnik Vjekoslav Heinzl (1871.–1934.) projektirao je i izgradio obiteljsku kuću na atraktivnom potezu zapadnog dijela Zelene potkove. Kuća je podignuta 1910. godine, u vrijeme kada se u njezinoj neposrednoj blizini započela gradnja monumentalne palače Sveučilišne knjižnice. Za svoju obitelj Heinzl je izgradio trokatnicu s mansardom, primjer zagrebačke stambene građanske arhitekture s početka 20. stoljeća. Ugrađena kuća pravokutnog je tlocrta, s kolnim ulazom (vežom) i dvorištem u unutrašnjosti bloka.

Pročelje zgrade bogato je ukrašeno neostilskim i stiliziranim secesijskim elementima, a središnji motiv predstavlja centralno postavljen erker koji se proteže kroz tri etaže. Pročelje je raščlanjeno profiliranim okvirima oko prozora, nadsvođenih profiliranim polukružnim konzolama s lunetama. Ispod njih nalazi se motiv girlande s medaljonom u kojem je prikazana košara s voćem. Na trećem katu erkera smještena je natkrivena lođa. Vjekoslav Heinzl bio je gradonačelnik Zagreba od 1920. do 1928. godine te je značajno pridonio planskom razvoju grada, koji u njegovo vrijeme dobiva sadržajno i estetski obilježja moderne velegradske sredine.

Kuća je primjer uspješne prenamjene iz stambene u poslovnu funkciju. Godine 1990. osnovana je Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA), koja danas koristi ovu zgradu, u kojoj su nekadašnji reprezentativni građanski stanovi preuređeni u uredske prostore. Sačuvana je izvorna dekoracija veže i stubišta, koji su popločeni keramičkim pločicama tvrtke Armina Schreinera.

---

Obrtni dom

Adresa: Trg Antuna, Ivana i Vladimira Mažuranića 13, Zagreb
Stručno vodstvo: dr.sc. Irena Kraševac, povjesničarka umjetnosti
Prijavi se ovdje

Na atraktivnom potezu zapadne strane Trga Mažuranića nižu se neke od najvažnijih zagrebačkih secesijskih zgrada podignutih na samom početku 20. stoljeća: Trgovačko-obrtnička komora i Trgovačko-obrtnički muzej (danas Etnografski muzej), izgrađene prema projektu arhitekta Vjekoslava Bastla za građevinsko poduzeće Hönigsberg & Deutsch. Na njih se nastavlja zgrada Obrtnog doma, koju je prema vlastitom projektu izradio arhitekt Stjepan Podhorsky 1908./1909. godine. Stjepan Podhorsky (Zagreb, 1875. – Zagreb, 1945.) pripada prvoj generaciji graditelja školovanih na Graditeljskoj školi koju je Herman Bollé pokrenuo u sklopu Obrtne škole 1892. godine.

Nakon stručne prakse u Bolléovu atelijeru, školovanje je nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod profesora Viktora Lunza, jednog od predstavnika bečkog historicizma u arhitekturi. Spoj eklekticizma i tada modernih secesijskih tendencija obilježava cjelokupan arhitektonski opus Stjepana Podhorskog. Zgrada na Mažuranićevu trgu 13 tipičan je primjer neoklasicizma s elementima kasne secesije vidljivima u dekorativnim elementima pročelja. Unutrašnjost je bogato opremljena kvalitetnim obrtničkim radovima karakterističnima za zagrebačku obrtničku proizvodnju toga vremena.

Posebno se ističu masivna ulazna vrata izrađena prema Bolléovu nacrtu, koja su izveli majstori Obrtne škole. Središnja dvorana obložena je drvenim oplatama, a njezin središnji motiv čini monumentalna slika s prikazom obrtništva, djelo Milenka Đurića, slikara i grafičara koji je djelovao kao nastavnik dekorativnog slikarstva na Obrtnoj školi. Osim uredskih prostorija, u zgradi se nalazilo i nekoliko stanova, među kojima i atelijer Stjepana Podhorskog u mansardi. Obnovu i adaptaciju zgrade proveo je arhitekt Stjepan Planić 1969. godine. Nekadašnji Obrtni dom danas je sjedište Udruženja obrtnika grada Zagreba, koje je ujedno i vlasnik ove vrijedne zagrebačke građevine.

---

Graditeljska tehnička škola

Adresa: Avenija Većeslava Holjevca 17, Zagreb
Stručno vodstvo: asist. Josip Fabijanac dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Graditeljska tehnička škola u Sopotu nastaje u razdoblju intenzivne izgradnje Novog Zagreba kao dio ambiciozno zamišljenog obrazovnog kompleksa namijenjenog tehničkom obrazovanju. Projekt arhitekata Grozdana Kneževića i Ive Kordiša predstavlja reprezentativan primjer hrvatske moderne arhitekture šezdesetih godina, u kojoj se funkcionalna organizacija prostora i konstruktivna racionalnost stapaju u jasno artikuliranu arhitektonsku cjelinu.

Kompozicija građevine temelji se na sustavu paviljonski organiziranih volumena međusobno povezanih komunikacijskim koridorima, čime se postiže pregledna prostorna struktura i jasna diferencijacija nastavnih sadržaja. Arhitektonski izraz proizlazi iz same logike konstrukcije: horizontalno naglašena pročelja, ritmizirani raster otvora i reducirani oblikovni elementi stvaraju discipliniranu i odmjerenu kompoziciju karakterističnu za poslijeratni modernizam.

Posebna kvaliteta projekta očituje se u promišljenom odnosu između izgrađenih volumena i otvorenih prostora. Unutarnja dvorišta, zelene površine i pješačke komunikacije oblikuju ugodan ambijent u kojem arhitektura ne djeluje kao izolirani objekt, već kao dio šire prostorne cjeline. Škola tako nadilazi svoju primarnu obrazovnu funkciju te postaje važan urbanistički element identiteta Sopota i Novog Zagreba. Danas ova građevina ostaje vrijedan primjer obrazovne arhitekture hrvatske moderne, svjedočeći o vremenu u kojem su prostorna organizacija, konstruktivna jasnoća i društvena uloga arhitekture činili nerazdvojnu cjelinu.

---

Uspinjača

Adresa: Tomićeva ulica, Zagreb
Stručno vodstvo: dr.sc. Dragan Damjanović, red.prof.
Prijavi se ovdje

Jedan od simbola Zagreba, Uspinjača koja povezuje Donji i Gornji grad, podignuta je na kraju nekadašnje Bregovite, danas Tomićeve, ulice između 1888. i 1890. godine, a u redovitom je prometu od 1893. Sagrađena je inicijativom i kapitalom osječkog poduzetnika D. W. Kleina. Projekt uspinjače povjeren je vlasnikovom inženjeru Lautereru s kojim je u koncipiranju stubišta uz uspinjaču surađivao zagrebački gradski inženjer Milan Lenuci. Stroj uspinjače nabavljen je kod budimpeštanske tvrtke Ganz.

Nakon što su ceste i stube stoljećima bile jedina veza Gornjega s Donjim gradom time su konačno dva povijesna dijela Zagreba bila povezana modernim prometalom, kojim se htjelo oživjeti Gornji grad i zaustaviti njegovo gospodarsko nazadovanje. Zgrade-kućice za stanice u Tomićevoj ulici i na Strossmayerovom šetalištu izvedene su u pojednostavljenoj verziji neorenesansnog stila i zaključene zaobljenim krovištem.

Neposredno nakon dovršavanja Zagrepčani su ih smatrali previše arhitektonski jednostavnima i nazivali su ih seoskim hambarima, dok su uspinjaču zbog čestih kvarova posprdno zvali zapinjačom. Osim zgrada zanimljiv je, kao primjer inženjerske arhitekture historicizma, i vijadukt koji ih povezuje, na koji su postavljene šine za kabine. U početku Uspinjača je vozila na parni pogon, a kasnije je elektrificirana. Sve do 1929. nalazila se u vlasništvu Dioničarskog društva zagrebačke parne uzpinjače, da bi nakon isteka četrdesetogodišnje koncesije postala jedna od institucija u vlasništvu zagrebačkog Gradskog poglavarstva. Stanične zgrade zamijenjene su novim strukturama, koje imitiraju izvorni izgled, pri obnovi 1973. – 1974. godine. Nova temeljita obnova uslijedila je 2025. – 2026. godine. Uspinjača predstavlja jednu od najvažnijih turističkih atrakcija Zagreba.

---

Crkva i samostan sv. Franje Asiškog

Adresa: Kaptol 9, Zagreb
Stručno vodstvo: Damir Foretić, dipl.ing. građ.
Prijavi se ovdje

Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog na Kaptolu, potpuno su obnovljeni nakon stradanja tijekom zagrebačkog i petrinjskog potresa 2020. godine. Prilikom obnove crkve i svetišta otkriveni su vrijedni ostaci starije građevine na dijelu istočnog krila samostana gdje je smještena sakristija, a sve povezano s kružnim kamenim vretenastim stubištem koji povezuje zvonik, istočni dio crkve i samostan. Na dijelu sakristije i hodnika ispod samog zvonika bila su i temeljita arheološka iskapanja, gdje su pronađeni ostatci 65 grobova od kojih je jedan (njega je presjekao vanjski istočni zid sakristije) datiran metodom C14 u 1100 godinu.

Pronađene spolije (ostatci kamenih elemenata rebara gotičkog mrežastog svoda) uzidane u zidove ovog dijela samostana ukazuju da je ova prostorija izvorno bila kapitularna dvorana, koja je sastavni i važni dio arhitekture svih benediktinskih samostana. Na temelju svega toga može se pretpostaviti da je u vrijeme osnivanja Zagrebačke biskupije tu bila izgrađena benediktinska jednobrodna crkva i samostan od kojih je u obnovi sigurno potvrđeno postojanje kapitularna dvorane. Vidljivo je to i prema tri gotička prozora koji se nalaze na vanjskom istočnom zidu Obnova je obuhvatila cijeli kompleks Franjevačkog samostanu, a svetištu je vraćen i izvorni gotički izgled te je u zapadnom dijelu izvedena replika Boleovog svoda u novom materijalu.

U arhivima su pronađeni stari nacrti postojećeg stanja koje je crtao H. Bolle, na kojima se vidi gdje su sve bile intervencije prilikom regotizacije unutrašnjosti crkve nakon potresa u 19. stoljeću. Restauratori su tijekom obnove i u procesu prezentacije, uz suradnju s konzervatorima, te nalaze potvrdili. Tako su prezentirani pronađeni polukapiteli na sjevernom i južnom zidu svetišta koje je graditelj prekrio produžavanjem polustupova do poda koji su izvorno bili na pola visine zida. Pronađeni su ostatci kaptolskog svečanog ulaza u apsidu koji je bio na istočnoj strani crkve, vidljiv na nacrtima i starim fotografijama oštećenja nakon potresa 1880. godine.

---

Glazbeno učilište Elly Bašić

Adresa: Vlaška 87, Zagreb
Stručno vodstvo: Hrvoje Kralj, mag.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Zgrada glazbene škole ‘’Elly Bašić’’ ulična je zgrada na adresi Vlaška 87, te je integralni dio sklopa nekadašnje Topničke vojarne i kasnije vojne bolnice. Sklop se sastoji od tri krila od kojih je dvokatno ulično krilo – sada zgrada glazbene škole, nekadašnja vojarna – građeno 1833. godine prema projektu arhitekta Antona Stiedla novčanim sredstvima iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca. U periodu 2018.-2020. godine izvedeni su radovi rekonstrukcije i prenamjene građevine u glazbenu školu.

Zgrada je kompaktnog tlocrtnog oblika, sa dva manja bočna krila i dvostrešnim krovom, pri čemu su sve etaže povezane po vertikali prostranim dvokrakim stubištem. Objekt je duže vrijeme prije uređenja i prenamjene bio izvan funkcije. Tlocrt građevine je približno pravokutnog oblika s manjim izvučenim aneksima sa dvorišne strane. Osnovna prostorna koncepcija je gotovo simetrična. U prizemlju zgrade, tlocrtno u osi simetrije, nalazi se kolni ulaz na česticu koji ujedno služi i kao glavni pješački prilaz.

Duž sjeverne (dvorišne) strane objekta, na svakoj je etaži rubno lociran široki hodnik – glavna horizontalna komunikacija koja povezuje sve prostorije na etaži. Sukladno dobivenom projektnom programu trebalo je projektirati prenamjenu i rekonstrukciju postojeće zgrade kako bi se omogućilo korištenje navedenog prostora za potrebe glazbene škole ‘’Elly Bašić’’ sa specifičnim nastavnim programom i s velikim udjelom individualnog rada. U zgradi škole smještene su učionice, dvorane, vježbaonice, uprava, administracija i knjižnica te prateće nusprostorije.

S obzirom na nepovoljnu tlocrtnu dispoziciju postojeće glavne široke hodničke komunikacije, smještene neposredno uz sam sjeverni zid pročelja prema dvorištu, a s čime su ostali postojeći prostori definirani s izrazito velikim dubinama, u dijelu prostorija u centralnom dijelu zgrade bez prirodnog osvjetljenja primjenjena je supstitucija prisilnim ventiliranjem i umjetnom rasvjetom. Prenamjena i rekonstrukcija obuhvatila je rušenja i probijanje postojećih zidova, ojačanja međukatnih konstrukcija na mjestima koja su kritična uslijed povećanog opterećenja te funkcionalno spajanje prostorija izvođenjem otvora kroz opečni zid. U zgradi su izvedene kompletno nove zidne, podne i stropne obloge, zvučnoizolirajuće pregrade, vanjska i unutarnja stolarija, te svi instalacijski sustavi.

---

Kuća Babočaj-Gvozdanović

Adresa: Visoka ulica 8, Zagreb
Stručno vodstvo: dr.sc. Vanja Brdar Mustapić, muzejska savjetnica
Prijavi se ovdje

Palača Babočaj-Gvozdanović nalazi se u Visokoj,, gornjogradskoj ulici s nizom kuća sagrađenima na nekadašnjem gradskom bedemu, datira s kraja 18. i početka 19. stoljeća te se prvi puta spominje 1809. godine. Na stari dio jednokatnice u obliku slova L koji sa sjeverne i zapadne strane zatvara unutrašnje dvorište dograđeno je 1929./1930. istočno krilo s reprezentativnim pročeljem prema Visokoj ulici. Dogradnju i adaptaciju objekta kao i projekt vrta prema Tuškancu izveo je graditelj Stjepan Uršić. Palača je nazvana prema prvom vlasniku, gradskom sucu Nikoli Babočaju, te posljednjima (od 1919.), Dragutinu pl. Gvozdanoviću Grabarskom i njegovoj supruzi Anki.

Na prvome katu smještena je Zbirka Anke Gvozdanović, u potpunosti sačuvana ambijentalna cjelina, stambeni prostor koji se sastoji od predsoblja, spavaće sobe, niza salona (Crni, Crveni, Plavi i Zeleni salon), blagovaonice i reprezentativne plesne dvorane. Unutrašnje uređenje izvedeno je glavninom u duhu neostilskih tendencija, s pokućstvom, lusterima, zrcalima, sagovima i pećima kao i brojnim ukrasnim i uporabnim predmetima te obiteljskim portretima i fotografijama. Zidove krase slike i grafike stranih i hrvatskih umjetnika (Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić, Sonja Kovačić-Tajčević, Ljubo Babić).

To je bilo i mjesto društvenih okupljanja, svečanih večera i koncerata koje je u međuraću organizirala Anka Gvozdanović, dok je Dragutin Gvozdanović bio jedan od prvih članova Kluba Kvak koji je promicao zabavu, prijateljstvo i umjetnost. Anka Gvozdanović darovala je kuću sa cjelovitom opremom Gradu Zagrebu 1966. godine te je od 1967. pod upravom Muzeja za umjetnost i obrt prema njezinoj izričitoj želji. Palača i vrt kao jedna od rijetko sačuvanih povijesnih ambijentalnih cjelina imaju status zaštićenog kulturnog dobra.

---

Dječji vrtić Budućnost Podbrežje

Adresa: Avenija Većeslava Holjevca 30/1, Zagreb
Stručno vodstvo: Nika Dželalija,dipl.ing.arh. Iva Martinis, dipl.ing.arh., Krešimir Renić dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Dječji vrtić Podbrežje smješten je u novom zagrebačkom stambenom naselju, uklopljen u ritam niza visokih stambenih zgrada. Iz velikog unutarnjeg foruma pruža se dvanaest lamela prema parku. Svaka lamela jasno definira svoj odnos prema kontekstu naselja. Izbjegavajući poglede na parkirana vozila na sjeveru, lamele kadriraju segmente prirode. Povezane u jedinstveni sklop, posmiču se duž osi sjever–jug, čime definiraju zajedničke unutarnje i vanjske prostore — glavni pristup, višenamjenski prostor, blagovaonicu, predsoblja dnevnih boravaka, trijemove, vrtove i terase. Uparene horizontalno i vertikalno, lamele međusobno stvaraju sjenu, omogućuju vizualne prodore u unutarnje prostore te oblikuju zaštićene vrtove i izložene terase koje se međusobno nadziru. Kao cjelina, formiraju prostorni zglob u kojem se svi susreću i isprepliću — prostor bez hijerarhije, zajednički djeci i odraslima.

---

Stambeno poslovno naselje Maksimir

Adresa: Ulica Miroslava Kraljevića 28-30, Zagreb
Stručno vodstvo: Tomislav Ćurković, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Kompleks od četiri stambena tornja s trgovačkim, servisnim i uredskim sadržajima nalazi se na uglu Božidarevićeve i Kraljevićeve ulice. Oblikovan je prema klasičnoj fasadnoj podjeli na bazu, tijelo i kapitel. Troetažna baza povezuje sva četiri nebodera i sadrži komercijalne prostore. Tijelo čine sami tornjevi, dok kapitel predstavlja završna etaža s naglašeno urezanim uglovima. Konstrukcija tornjeva — nosivi plašt i središnja jezgra — omogućuje veliku fleksibilnost i različite varijante organizacije stanova.

Pročelja su oblikovana s naglaskom na homogenost ansambla. Glavni vizualni elementi su prozori i parapeti, povezani u horizontalne vrpce koje se ritmički izmjenjuju i definiraju fasadni izraz. I troetažna baza koristi isti aluminijski lim i ista načela slaganja. Naglašeno urezane lođe na završnim etažama djeluju kao prepoznatljiv identitetski motiv kompleksa. Različita obrada limenih parapeta i prozora dodatno naglašava horizontalnost, stvarajući snažan grafički efekt koji vizualno izdužuje volumen i korigira proporcije.

Reljefnost fasade postiže se ispupčenjima i izbočenjima aluminijskog lima, čime se ublažava dojam plošnosti i zatvorenosti volumena. Ključni element kompozicije je međuprostor u prizemlju — longitudinalno oblikovan trg koji završava parkom i dječjim igralištem. Taj prostor povezuje sve komercijalne sadržaje i pješačke komunikacije, tvoreći javno središte kompleksa.

---

Ured Solflare

Adresa: Ilica 1, Zagreb
Stručno vodstvo: Vlatka Leskovar dizajnerica, Dominik Cergna dizajner
Prijavi se ovdje

Ured Solflarea zauzima 6. i 16. kat nebodera iz 1959. godine na adresi Ilica 1, nekoć najviše poslovne zgrade u bivšoj Jugoslaviji. Šesti kat namijenjen je fokusiranom radu, dok šesnaesti otvara sasvim drugačiji horizont: impozantan lounge s ophodnom terasom i panoramskim pogledom na cijeli Zagreb. Prostor su osmislili Dominik Cergna i Vlatka Leskovar kao sintezu modernizma i suvremenog dizajna — bez namjere svrstavanja u unaprijed definirani stil, ali s jasnom namjerom da odgovori na potrebe suvremenog ureda i kontekst lokacije. Zgrada u kojoj su, na vrhuncu modernizma na ovim prostorima, interijere oblikovali Bernardi, Murtić, Goldoni i Bakić danas dobiva novi sloj koji tu tradiciju ne citira, već je reinterpretira na vlastiti način.

Prostorna organizacija strukturirana je oko različitih načina korištenja: zona za tihi rad, prostora za druženje i razmjenu ideja te ambijenata za opuštenu interakciju — svaki s vlastitim karakterom i atmosferom. Žuta staklena opeka, izrađena posebno za ovaj projekt kao referenca na blockchain tehnologiju, u potpunosti definira 16. kat. Tamni orah, brušeni čelik u detaljima, kvarcit s translucentnim dijelovima u kuhinji, monokromatski sanitarni prostori u sjajnim zelenim i crvenim tonovima te tepisi visoke flore — svaki materijal doprinosi slojevitom taktilnom i vizualnom doživljaju. Rezultat je asemblaž autorskog oblikovanja i pažljivo odabranih dizajnerskih komada iz 1970-ih.

Kuća Kadmo

Adresa: Savska Opatovina 115D, Zagreb
Stručno vodstvo: Vesna Milutin dipl.ing.arh , Mirko Buvinić dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

U zapadnom prisavskom predgrađu Zagreba izgrađena je kuća s tri stana raspoređena na tri etaže, s tri pripadajuće okućnice. U jednom stanu vlasnik radi, u drugom svira gitaru, dok je treći zasad prazan.Gornje etaže moguće je nadograditi i time udvostručiti GBP. Prekid gradnje, umjesto istacima armaturnih šipki, obilježen je zasađenim biljkama koje će s vremenom ispuniti prazninu. Rez volumena dodatno je naglašen opekama koje prekrivaju plohu terase iznad prizemlja.

Crvenu okućnicu čini vrt na terasi, dok crnu okućnicu definira kolni prilaz parceli — velika asfaltirana površina za parkiranje pet automobila i okretanje kamiona. Pristup javnoj površini ostvaren je pošljunčanim odvojkom koji će s vremenom prerasti u gradsku ulicu, kada se neobrađene površine sa sjeverne strane parcele razviju u novo stambeno naselje. Treća okućnica je zelena: travnjak ograđen živicom, kao očekivani tampon prema susjedima koji, s jedne strane, „gledaju u pijat“, a s druge, iza limenih ograda, stvaraju začudne ambijente života nalik ruralnom.

Ovaj tipično „naš“ obrazac izgradnje stambene kuće — u kojoj se još ne živi, a planirana je za oca i dva sina — u jednom dijelu nudi predimenzioniranu ugodu, a u drugom strogu racionalnost. Njezini segmenti mogu postati frizerski salon, trgovina ili stomatološka ordinacija, dok vrt postaje mjesto za uzgoj povrća i druženje uz roštilj, a sobe prostor za primanje poslovnih partnera i pokretanje privatnog poslovanja. Takva struktura predstavlja (ne)očekivani korak u razvoju dinamične suburbije prema budućim oblicima grada.

---

Mrtvačnica groblja Resnik

Adresa: Resnik V3, Zagreb
Stručno vodstvo: Igor Presečan dipl.ing.arh, Damir Gamulin dipl.diz.
Prijavi se ovdje

Ostavljanje pokojnika na određenom mjestu duboko je intiman trenutak. Sam čin odvija se postupno i uključuje komunikaciju više prostora – mrtvačnice, crkve i groblja. Ta se postupnost očituje i u prostornoj organizaciji Oproštajnog paviljona na groblju Resnik. Mrtvačnica je po svojoj funkciji univerzalno mjesto koje podrazumijeva tišinu i sabranost. Ova kuća nije zamišljena kao čvrsto tijelo u prostoru, već kao jasno organiziran, prozračan sklop s naglašenom upotrebom grubih, prirodnih materijala.

U završnoj obradi korištene su kalane hrastove platice iz okolnih šuma te lijevani beton spravljen na gradilištu, s vidljivim kamenim agregatom prikupljenim na samoj lokaciji. Time se snažno utjelovljuje „genius loci“. Arhitektura spaja lokalnu tradiciju i suvremenost – nastala je za potrebe lokalne zajednice, oslonjena na graditeljsku baštinu, ali oblikovana suvremenim principima funkcionalnosti i redukcije materijala i detalja.

Do objekta, duboko uvučenog u parcelu, distanciranog višeslojnim raslinjem i skrivenog od pogleda, posjetitelja vodi izlomljena pješačka rampa. Ona se otvara prema oproštajnom trgu izvedenom u prirodnoj bijeloj sipini, koji se potom uvlači pod duboki trijem. Trijem predstavlja prvi kontakt s kućom, ali i element koji povezuje sve zone sklopa. Kuća je oblikovana jednostavnom kompozicijom triju paralelnih masivnih zidova u pomaku, izvedenih od kalanih hrastovih platica. Takva organizacija omogućuje jasnu gradaciju sadržaja i potreba korisnika, s ciljem što dostojanstvenijeg ispraćaja pokojnika.

Iako posjetitelj u ovaj vizualno suzdržan prostor ulazi s jasnom namjerom, prostor odiše smirenošću, postignutom izborom materijala i kontroliranim prorezima dnevnog svjetla. Kontemplativni karakter prostora nosi univerzalnu civilizacijsku dimenziju – udomljuje tijelo i označava prijelaz prema bestjelesnom, materijalizirajući nematerijalno. Upravo to ovu kuću čini arhitektonskim djelom, a ne samo građevinom sa specifičnom funkcijom.

---

Kazalište Trešnja

Adresa: Mošćenička ulica 1, Zagreb
Stručno vodstvo: akademik Andrija Mutnjaković,izv.prof.dr.sc Borka Bobovec, dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Gradsko kazalište Trešnja, smješteno na uglu Mošćeničke ulice 1 i Selske ceste, nastalo je rekonstrukcijom zgrade Doma kulture „Maksim Gorki“, u kojoj je na toj lokaciji djelovalo Pionirsko amatersko kazalište. Radovi su izvođeni od 1989. do 1999. godine prema projektu Andrije Mutnjakovića. Fasada zgrade obložena je keramičkim pločicama koje tvore šareni mozaik, pri čemu se ističe motiv krošnji stabala trešnje, simbol gradske četvrti Trešnjevka.

Zgrada se sastoji od više volumena različitih visina i oblika, a na jednom od krovova nalazi se aplicirana crvena kugla – „trešnja“ – kao zaštitni znak te četvrti. Gradsko kazalište Trešnja razvijalo se postupnim dogradnjama Doma kulture izgrađenog u sklopu tadašnjeg naselja istarskih emigranata. Dogradnje su započele 1964. godine prema projektu Andrije Mutnjakovića te su se postupno nastavile sve do 1989. godine, kada je, u suradnji s projektnim uredom Medveščak, izrađen konačni projekt prema kojemu je izgradnja dovršena 1999. godine.

---

Ambulanta u Gračanima

Adresa: Isce 13a, Zagreb
Stručno vodstvo: Iskra Filipović dipl.ing.arh.
Prijavi se ovdje

Vila A Projekt se temelji na četiri osnovne značajke. Artikulacija zgrade poput vile u stambenom okruženju – „vila Ambulanta“. „Domaći“ ugođaj postiže se malim mjerilom, oblikovanjem više volumena umjesto jedne zgrade, kosim krovom, dimnjacima, uređenjem okućnice i vrta, platnenim tendama te žardinjerama s pelargonijama. Dokidanje institucionalnog karaktera kuće doprinosi ugodnijoj percepciji zdravstvenog sadržaja i lakšem prihvaćanju novostvorenog javnog prostora – ulazne terase, prečice i vrta.

Ulazna zona na raspolaganju je građanima kao svojevrsni prostor socijalizacije, ali i kao arhitektonsko stupnjevanje ulaska u kuću. Javni objekt, osim osnovne funkcije, treba doprinijeti stvaranju novog javnog prostora. Značaj i uporabivost terase dodatno su naglašeni prolaskom pješačke kratice, koja je već „utabana“ u memoriji lokalnog stanovništva. Treći element javne domene čini vrt na istočnoj strani, koji sugerira percepciju kuće u parku ili voćnjaku te pruža nepretenciozan ugođaj, tipičan za ovo podsljemensko područje.

Četvrta komponenta javnog prostora jest zavjetna niša, koncipirana po uzoru na slične motive tradicionalno integrirane u pročelja okolnih kuća, kojom se evocira duhovno i nematerijalno – bez liturgijske ili ikonografske doslovnosti. Naglasak je stavljen i na dodatni sadržaj predviđen za korištenje kroničnim pacijentima, po uzoru na slične inicijative širom svijeta, poput Maggie’s centara u Velikoj Britaniji. Materijalizacija i pojavnost kuće temelje se na stalnoj mijeni i patini vremena. Objekt je izveden od jednog jedinog vidljivog materijala – betona. Jedini koloristički akcent pročelja čine cvjetne žardinjere, kao element identiteta i poticaj djelatnicima da ostvare prisniji i emotivniji odnos s kućom – baš poput vlastite vile.