Što se dogodi kada poznati brend kreveta i madraca pozove studente da im dizajniraju? Malo čudo

‘Iako su studenti bili super pri obilasku pogona Hilding Anders – sve ih je zanimalo, postavljali su promišljena pitanja te detaljno proučavali sve materijale i procese – ipak nismo mogli znati kako će sve završiti. Ali, kad sam vidjela te prve skice i razrade ideja te osjetila tu njihovu genijalnu energiju, znala sam da će završna prezentacija biti bolja od ičega što sam mogla zamisliti’

Kad smo prije tri mjeseca prvi put parkirali ispred centra Hilding Anders u Prelogu, nismo bili sigurni što očekivati. Znali smo da im u posjet dolaze studenti industrijskog dizajna, da će obići njihov pogon i da će nakon toga dobiti nekakav zadatak. I to je otprilike bilo to.

Zato, kad su nam ti isti mladi ljudi tri mjeseca kasnije, u kabinetu Studija dizajna u Frankopanskoj ulici u Zagrebu pokazali što su nakon tog obilaska dizajnirali – obuzelo nas je neko lijepo, iskreno uzbuđenje.

A sve se zarolalo u Prelogu.

Obilazak pogona u Prelogu

Tog četvrtka, 13. ožujka, otišli smo u obilazak sa studentima i njihovim profesorima, detaljno češljajući pogon u kojem se već 30 godina proizvode najpopularniji hrvatski madraci i kreveti; brendova Perfecta Dreams i Hespo. Vodila nas je Tea Tadej, produkt dizajnerica koja u majčinskoj tvrtki Hilding Anders vodi odjel razvoja novih proizvoda.

Tea je par dana prije slomila nogu, tako da je ovdje stigla u dosta simpatičnom izdanju – s papučom na jednom stopalu. No, to je nije spriječilo da bude u svom elementu; na drugo je navukla štiklu, jurila je od hale do hale, smijala se, pričala sto na sat i pokazala nam gdje nastaje sve ono što ona nacrta – od kreveta, preko madraca do ludo masivnih uzglavlja.

Studenti, njih 15-ak, pratilo ju je u stopu, upijajući sve što govori. Tea i ekipa koja tamo radi detaljno su im objašnjavali svaki od procesa na strojevima, sve materijale koji se koriste, sve cake koje su potrebne da godišnje odavde izađe 180 tisuća madraca, 700 tisuća navlaka, 80 tisuća podnica, 18 tisuća kreveta.., dok su oni istraživali, sve materijale dodirivali, svaki detalj fotografirali…

Projektni zadatak: krevetni sateliti

Uz studente, među kojima su neki na semestru iz Turske, bile su i profesorica Ivana Fabrio te asistentica Nina Bačun, njihove mentorice koje ih vode kroz smjer industrijskog dizajna i koje su s Teom i ekipom iz Hilding Andersa skovale ovaj pomalo ludi, ali potencijalno divan plan.

Naime, nakon obilaska pogona, proučavanja materijala i upoznavanja s industrijom spavanja, studenti druge godine Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu dobili su projektni zadatak naslova ‘Sateliti kreveta: Krevet kao mjesto radnje’, s temom: Fluidnost sna (i svega ostalog): Dijalozi između mekih i tvrdih materijala.

Od studentske skice do salona

Zadatak je, dakle, bio dizajnirati i razviti objekt (ili kolekciju) za klijenta – Hilding Anders, a da ima veze sa spavanjem i prostorom za spavanje. Zapravo, svojevrsne krevetne satelite koji mogu imati različite svrhe – od spavanja i odmora, preko rada do igre. Jer, kreveti su danas, pogotovo mlađim generacijama, puno više od objekata na kojima samo spavamo. U njima odmaramo, radimo, učimo, stvaramo, promišljamo – živimo.

Studenti u svom stvaranju stoga nisu morali biti doslovni i fokusirati se isključivo na stvari kakve već proizvode Perfecta i Hespo. Dobili su otvorene ruke i poticaj da prate svoj instinkt, puste maštu da divlja, usput imajući na umu da bi se jednog dana – potencijalno – to što dizajniraju moglo naći u Perfectinim ili Hespovim salonima.

“Cijela priča krenula je od inicijalne ideje da studenti za Hilding Anders dizajniraju uzglavlja. I to su mogli učiniti; bilo bi brzo i jednostavno. No, odlučili smo proširiti projektni zadatak, odmaknuti se samo od uzglavlja i uzeti širu ideju spavanja i prostora u kojem spavamo, pritom vodeći se radikalnom kreativnošću; temom koju obrađujemo na godini.

To je pojam koji se u posljednje vrijeme često pojavljuje u dizajnu, a uči nas, između ostalog, da oskudica i neimaština nisu razlog da neki dizajn ne bude dobar. Dapače, najbolje stvari često izranjaju upravo iz tog izazova ograničenja, a to je nešto što je ključno da studenti nauče. I iako je taj naš širi pristup temi možda bio rizičan, rezultat je ispao najbolji mogući. Studenti su nas apsolutno oduševili”, govori nam profesorica Fabrio.

Prvo otkrivanje ideja

Dakle, nakon Preloga, i nakon što im je ekipa Hilding Andersa donirala razne materijale iz svojih pogona i dućana, poput spužvi i tkanina, studenti su se povukli pred svoje bilježnice i kompjutere, skicirajući ideje. Neki su radili sami, neki su se spojili u grupe, no njih 14 je mjesec i pol kasnije bilo spremno – doduše tada još uvijek stidljivo – stati pred Teu i svoje mentorice i pokazati im u kojem im smjeru mozgovi rade, što bi htjeli stvoriti, što ih u tom procesu muči i kako bi sve na kraju moglo izgledati.

“Već ta prva prezentacija radova, tih prvih obrisa, dala mi je naslutiti da će cijela stvar ispasti još bolje nego što sam zamišljala. Iako su studenti bili super pri obilasku pogona – sve ih je zanimalo, postavljali su pametna i promišljena pitanja te detaljno proučavali sve materijale i procese – ipak nismo mogli znati kako će sve završiti i što će i kako izraditi. Ali, kad sam vidjela te prve skice i razrade ideja te osjetila tu njihovu genijalnu energiju, znala sam da će završna prezentacija biti bolja od ičega što sam mogla zamisliti”, govori nam Tadej.

Promatranje kroz oči studenata

Dizajnerica s 15-godišnjim iskustvom pritom priznaje da je ovo cijelo iskustvo, iako prvenstveno namijenjeno edukaciji i razvoju studenata, bilo silno korisno i za nju samu.

“Kad si dugo u nekoj industriji, s vremenom stvari počneš gledati isključivo na jedan način, donekle ograničen zahtjevima tržišta, tehničkim mogućnostima, željama kupaca… Zato je bilo lijepo vidjeti stvari kroz njihove oči. Kako, recimo, neki materijal s kojim ja radim svakodnevno i vidim ga na jedan način, oni vide i igraju se s njim na neki posve drugi.

Ta prilika da iz prve ruke promatram kako rade i promišljaju, vratila me u to neko vlastito doba neopterećene kreative. A to je zbilja vrijedno”, govori Tea koja se nakon Preloga i tog prvog susreta na faksu, kad su pokazali što bi htjeli raditi, studentima posve stavila na raspolaganje. Kao i svojim mentoricama, mogli su joj se obratiti s bilo kakvim pitanjima i nedoumicama, potražiti savjet. Sve tri bile su tu da ih usmjere, pomognu i ohrabre.

Finalna prezentacija

I uspjele su. Mjesec dana kasnije – svaki od 12 radova bio je gotov, a studenti su ih dobili priliku predstaviti na završnoj prezentaciji, ovoga puta pred malo većom publikom. Naime, tog 6. lipnja, u kabinetu Studija dizajna, osim Ivane, Nine, Tee i Petre Piknjač – bivše studentice Studija dizajna koja sada s Teom u Hildingu radi na razvoju novih proizvoda, uzbudljivom finalu priključile su se i Kristina Bošnjak, Hilding Andersonova direktorica maloprodaje, Petra Hačić, njihova marketing specijalistica, te docentica Nika Pavlinek i asistentica na Studiju dizajna Nataša Njegovanović.

Jedna po jedna mlada osoba izlazila je pred sve stručnjakinje i entuzijastično, s pažnjom prezentirala svoj dizajn. Od fotelje koja se transformira u različite elemente za relaksiranje, preko golemog jastuka/čovjeka koji služi kao emocionalna potpora, do podloge za ljubimce koja služi za igranje i odmaranje, vidjeli smo zbilja sve.

Malo drugačiji rad

Jedan od radova koji je posebno privukao pažnju bila je kolekcija Mateja Legatija, a koja se sastoji od podnožja i uzglavlja inspiriranih fetiš kulturom, vezivanjem i otvorenim istraživanjem ljudske seksualnosti. Baš nitko nije mogao znati kakve će reakcije izazvati i hoće li klijent reći – ovo je ipak previše. No, to se nije dogodilo. Dapače.

Kristina Bošnjak, žena koja je u Hilding Andersu alfa i omega za maloprodaju, pažljivo je proučila svaki element Legatijevog prototipa i na kraju ga iskreno pohvalila.

“Iako ova kolekcija nije za tipičnog hrvatskog konzumenta, mislim da se dojmila baš svakoga u ovoj sobi. Iz svakog elementa koji si izradio osjeti se koliko si samog sebe stavio u ovaj projekt, a to je divno za vidjeti. Pritom, ni u jednom trenutku nisi prešao granicu; nisi nam prezentirao nešto zbog čega će nam možda biti neugodno, nešto što ne možemo podnijeti. Cijelu kolekciju napravio si sa savršenom mjerom i s pravom estetikom i na tome svaka čast”, rekla je Bošnjak te u više navrata istaknula energiju i entuzijazam koji su vladali među studentima.

“Hvala vam, vraćam se na posao napunjena vašom nevjerojatnom energijom”, poručila im je, iskreno.

‘Nemaju svi klijenti tu širinu’

A upravo je Legatijeva prezentacija bila trenutak kad je profesorica Fabrio znala da su uspjeli. “Kad sam čula komentare i reakcije svih sudionica iz Hilding Andersa na njegov projekt, koji se posve otvoreno bavi seksualnošću, srušene su sve moje početne bojazni; pao mi je veliki teret s leđa. Tada mi je, naime, postalo jasno da svaka od njih vidi i razumije sve, da su apsolutno svjesne i te dimenzije koja – iako možda i nije komercijalno najzanimljivija – ipak je vrijedna i važno je da se njome bavimo”, govori Fabrio kojoj je vidno laknulo kad se još jednom uvjerila da je ovo suradnja kakvu su trebali.

“U samom startu, kad smo odlučili proširiti temu, nisam mogla znati hoće li nas klijent ograničiti. Realno, imali smo i takvih suradnji – u kojima nije bilo prostora za pravo otvaranje tema, kad klijent nije imao tu širinu da nam pruži slobodu da idemo dublje i hrabrije u zadatak. No, od Hildinga smo vrlo brzo dobili tu podršku. Vidjeli su širu sliku i dali nam slobodu, a za to je najvećim dijelom zaslužna Tea. Od početka je bila otvorena, fantastična i odmah je prepoznala potencijal”, priča Ivana.

Najrealnije iskustvo dosad

A da je cijela stvar imala ozbiljan učinak, možda najbolje ipak pokazuje iskustvo i dojam samih studenata. Jedna od njih je 20-godišnja Lucija Brkić. “Ovo nam je dosad bilo najrealnije iskustvo s nekom tvrtkom; odveli su nas u tvornicu, pokazali nam kako što nastaje, objasnili… Bilo je vrlo konkretno i poučno, a to je stvarno bitno. Dizajn u Hrvatskoj, pogotovo industrijski, treba zaista zagrepsti ispod površine kako bi ga doživio, shvatio i da bi se kasnije u njemu mogao snaći. A to nam je ovo iskustvo omogućilo.

Tea je pritom bila super; jako angažirana i otvorena, što nam je prilično pomoglo. Imam osjećaj da smo kroz ovaj zadatak naučili i prošli gomilu toga – prvi put smo iskusili realni timski rad, za realnog klijenta, u ograničenim uvjetima i s ograničenim sredstvima, ali s velikom slobodom. I iz svega su, čini mi se, izašli dobri projekti, kroz koje smo se svi mogli izraziti, ali i naučiti puno”, priča nam Lucija, koja je s partnericom Emom Kreč dizajnirala i izradila, u realnim omjerima, modularnu fotelju koja se u nekoliko poteza transformira u naslon, stolac, element za vježbanje…

Najljepše iznenađenje projekta

Da bi je mogle izraditi, cure su morale naučiti i šivati. I ne samo one. Strpljivo su si svi pomagali, podučavali se međusobno, snalazili se kako god su znali i mogli. I to je ono što je profesoricu Fabrio najviše iznenadilo i dojmilo.

“Studiranje dizajna – pogotovo industrijskog – danas je užasno skupo. Studenti u velikoj mjeri moraju sami ulagati u materijale s kojima rade, što je često frustrirajuće. Iako su, srećom, u ovom projektu materijale dobili od Hilding Andersa, ipak su se oko mnogih drugih stvari morali snalaziti. Zato, kad sam ih vidjela kako na projektiranje četvrtkom dolaze s mašinom za šivanje u velikoj vreći na ramenu, pa šivaju zajedno a pritom ne znaju, pa svi uče zajedno, pomažu si… Taj moment sloge i međusobne brige me zaista dirnuo.

A to je opet zapravo stvorila ta neka oskudica; potaknula ih je da se angažiraju i da budu proaktivni. Nešto što su mogli gledati kao problem pa na koncu i prebaciti odgovornost na nas mentorice i fakultet, oni su ekspresno među sobom raščistili – “ok, tko ima mašinu? tko zna šivati? idemo, ti donesi ovo, ja ću ti pokazati ovo…” Zbilja su lijepa generacija; lijepo surađuju, podržavaju se međusobno i neviđeno se trude. To je nama kao profesorima divno gledati”, zaključuje Fabrio.

Studenti koji su sudjelovali u projektu:

• Jana Kovačić
• Lara Selmanović
• Karlo Drobnjak
• Matej Legati
• Katja Mandir
• Marta Goleš Salihagić 
• Pavel Mikić
• Ana Lovnički
• Karlo Omazić
• Lucija Brkić
• Ema Kreč
• Ruža Milat
• Leda Krstulović-Opara
• Şerife Oğuz
• Sukhareva Tatjana
• Teodora Hublin

1. Pillow Lab; Jana Kovačić i Lara Selmanović

Opis zadatka: “Pillow Lab je projekt koji promišlja krevet kao prostor koji nadilazi svoju primarnu funkciju spavanja – pretvarajući ga u emocionalno utočište koje potiče prostornu interakciju, osjećaj sigurnosti i osobnu ekspresiju. Kroz modularne elemente Trichain i Huggle, razvijeni su ukrasi za krevet koji odgovaraju na potrebe za dodirom, pritiskom i emocionalnom podrškom. Projekt koristi ostatke spužvi iz proizvodnog procesa, čime aktivno doprinosi smanjenju otpada i promiče održivost.

U okviru projekta razvijen je koncept sudjelovanja korisnika u stvaranju vlastitih jastuka ili elemenata – kroz jednostavne metode tkanja ili sastavljanja – čime se potiče dublja emocionalna povezanost s objektom, a sam proces postaje iskustvo stvaranja i osobne memorije.

Ova interakcija može započeti već u samom prodajnom prostoru, zamišljenom kao mekani pejzaž ili igralište u kojem korisnik aktivno sudjeluje u oblikovanju proizvoda. Pillow Lab redefinira pojam udobnosti kroz senzorne, emocionalne i prostorne dimenzije. Nudi više od fizičkog proizvoda – pruža iskustvo, osjećaj pripadnosti i sigurnosti kroz fleksibilne, održive i taktilno bogate elemente. U ovom pristupu, krevet postaje emocionalni ekosustav – prostor igre, nostalgije, terapije i osobnog mira.”

2. Amfibian; Karlo Drobnjak

Opis projekta: Amfibian je namijenjen poboljšanju ambijenta spavaće sobe i osjetilnog iskustva korisnika. Projekt je osmišljen kako bi odgovorio na potrebe za ambijentalnim osvjetljenjem, smanjenjem prekomjerne stimulacije prije spavanja te stvaranjem funkcionalnog i estetski privlačnog objekta za odlaganje predmeta. Dizajn je zaokružen, mekan i ugodan na dodir, s naglaskom na jednostavnost forme i višestruku funkcionalnost.

Ističe se zaobljenim, mekanim linijama, uz mogućnost emitiranja prigušenog svjetla. Osmišljen je tako da može služiti kao stolić, igračka za djecu, ambijentalna lampa, krevetić za kućne ljubimce, sjedalo… Fokus je na jednostavnosti i prilagodljivosti, a u izradi se koriste memory pjena, tkanina za namještaj i, potencijalno, veganska koža, što omogućuje udobnost, trajnost i jednostavno održavanje.

3. SXWU; Matej Legati

Opis projekta: Kolekcija SXWU istražuje kako se seks i intimnost manifestiraju u spavaćoj sobi, s naglaskom na kinkove i fetiše. Sastoji se od pet komada: tri uzglavlja, jednog podnožja i stropnog ogledala. Kolekcija izravno referira na različite elemente kink kulture poput shibarija, korzeta i BDSM-a, a inspiraciju crpi i iz motiva koji nisu vezani uz kink, ali imaju seksualne konotacije, poput orhideja. Ideja je bila dodatno uključiti krevet i njegovu okolinu u seksualno iskustvo; omogućiti korisniku da aktivno i izravno sudjeluje u interakciji s elementima kolekcije.

SXWU-1: Kinbaku – Ovo uzglavlje inspirirano je japanskim stilom vezivanja Kinbaku, poznatijim kao shibari, što je vidljivo u načinu na koji su kutovi uzglavlja vezani. Vezani su na isti način na koji bi bile vezane ruke korištenjem ove japanske tehnike. Presvlaka simbolizira ljudsku kožu čvrsto stegnutu užetima.

SXWU-2: Bettie – Ovo uzglavlje inspirirano je uobičajenim fetiš odjevnim predmetom – korzetom, što se vidi u načinu na koji su užad vezana oko uzglavlja. Presvučeni dio predstavlja leđa osobe stegnuta vezicama korzeta.

SXWU-3: Orchid – Ovo uzglavlje inspirirano je orhidejama, cvjetovima snažnih seksualnih konotacija. Rupice na uzglavlju nejasno podsjećaju na oblik tog cvijeta. Koncept ovog komada je omogućiti korisniku da samostalno veže uže na bilo koji način i da se poigra s oblicima koje stvara oko uzglavlja.

SXWU-4: Sweet Gwendoline – Podnožje služi kao dodatni element uz uzglavlja. Isprepleteno je užetom, s dužim komadima koji vise s obje strane, dajući korisniku još više užeta za vezivanje.

SXWU-5: Synthesis – Ogledalo je zamišljeno kao stropna instalacija. Sastoji se od okvira koji se pričvršćuje na strop, ogledala koje se može naginjati te užadi s obje strane, koje služe za podešavanje kuta ogledala.

4. Loma i Mottu; Katja Mandir

Opis projekta: Loma – U svakodnevnom životu često se javlja pitanje kamo s viškom jastuka tijekom noći. Većina rješenja integrirana je u strukturu kreveta, dok Loma pristupa problemu kroz fleksibilniji, interaktivni dizajn. Loma je modularno uzglavlje sastavljeno od savitljivih traka koje se isprepliću i formiraju skulpturalni prostor za pohranu jastuka. Njegova prilagodljiva forma omogućuje sigurno umetanje različitih veličina jastuka, stvarajući pritom zaigrani, dinamičan vizualni element u prostoru. Interakcija korisnika s uzglavljem postaje svakodnevna rutina koja doprinosi uređenosti i funkcionalnosti spavaće sobe.

Mottu – U želji za jednostavnim rješenjem koje ne zahtijeva trajnu promjenu kreveta, Mottu nudi laganu i mobilnu alternativu za odlaganje jastuka i ostalih predmeta koji se svakodnevno gomilaju na krevetu. Mottu se lako postavlja na rub kreveta i služi kao praktično rješenje za odlaganje jastuka, deka, knjiga ili igračaka. Osim što pomaže u održavanju urednosti prostora, može se koristiti i kao podloga za igru ili za brzo prikupljanje stvari kod prespavanaca. Njegova fleksibilnost i jednostavnost pozivaju na svakodnevnu upotrebu bez napora.

5. Pawzzle; Ana Lovnički i Karlo Omazić

Opis projekta: Pawzzle  je inovativna modularna prostirka za kućne ljubimce. Ovaj posve prilagodljivi modularni dodatak za krevet vašem kućnom ljubimcu omogućuje integraciju igre u prostor spavanja i odmora. Pawzzle je vrsta igračke koja se zove Sniffing Matt, a koja potiče prirodni životinjski nagon za njuškanjem i traženjem.

Interakcija s Pawzzle prostirkom pozitivno umara životinju te smanjuje osjećaj anksioznosti. Proizvodnja prostirke bazira se na održivosti i maksimalnom iskorištenju otpadnih materijala tapeciranja tako da vizualno paše s već postojećim asortimanom i pritom maksimizira iskoristivost. 

6. Nunu; Lucija Brkić i Ema Kreč

Opis projekta: Krevet je danas postao multifunkcionalan prostor – mjesto za rad, jedenje, gledanje filmova, a tek na kraju i za spavanje. Time se sve više gubi njegova primarna funkcija kvalitetnog odmora. Promišljanjem dizajna kao sredstva koje odražava složenost suvremenog života, ovaj se rad bavi zamagljenim granicama između odmora, rada i razonode u svakodnevici. 

Nunu je zamišljen kao modularni komad namještaja koji prethodi krevetu. Večernje aktivnosti premještene su iz kreveta u zasebni prostor gdje nas postupno umaraju i tako pripremaju za kvalitetniji san. Jednostavan, zaigran i mekan, poziva korisnike svih dobi na pronalaženje vlastitih položaja kroz svoje rutine prije spavanja čime stvara ugodan prostor sigurnosti i mira.

7. Modul+; Ruža Milat & Leda Krstulović-Opara

Opis projekta: U vremenu kada prostor znači luksuz, ovaj noćni ormarić donosi maksimalnu funkcionalnost s minimalnim zauzimanjem prostora. Samo ime proizvoda, ‘Modul+’, naglašava inovaciju njegove modularnosti i multifunkcionalnosti. Noćni ormarić sastoji se od tri dijela: baze, tacne i jastuka, koji pri odvajanju funkcioniraju kao stol za rad u krevetu.

Baza nagnutog cilindričnog oblika služi kao prostor za skladištenje stvari te rasvjetno tijelo s usmjerenim i diskretnim svjetlom koje ne ometa san drugih. Topla LED rasvjeta postavljena je s unutarnje strane baze, a paljenje i gašenje omogućeno je pomoću senzora pokreta. Srednja tacna se može ukloniti s baze i služi kao dodatna radna površina za pisanje ili prostor za odlaganje tijekom rada u krevetu. Rad u krveteu nije jedino što omogućava, već i odlaganje hrane i pića čime se potiče na druženje i jutarnje rituale doručka u krevetu.

Jastuk s ‘bean bag’ punjenjem i tacnom koja održava njegov oblik, služi kao podloga za laptop. Tvrda površina tacne sprječava pregrijavanje laptopa na krevetu, a kugličasto punjenje omogućava prilagodbu jastuka konturama tijela (krila). Mogućnost transformacije iz jednog funkcionalnog predmeta u drugi smanjuje zauzimanje dodatnog prostora, a asimetrična forma s tacnom koja se može rotirati u svim smjerovima čini ovaj proizvod lako prilagodljiv svim prostorima.

8. Sidefold; Şerife Oğuz

Opis projekta: Sidefold je sklopiva polica namijenjena korištenju u zajedničkim prostorima poput studentskih domova. Zahvaljujući sustavu nosača, izravno se montira na zid, pružajući stabilnu i praktičnu površinu za odlaganje svakodnevnih predmeta poput mobitela, knjiga, tableta ili boce vode, uvijek na dohvat ruke. Kada se ne koristi, polica se može preklopiti prema dolje kako bi se uštedio prostor, što je čini idealnom za male ili višenamjenske prostore.

Polica ima toplu drvenu teksturu koja prostoru daje osjećaj ugodnosti, a njezin lagani i prenosivi dizajn omogućuje jednostavnu montažu, demontažu i prenošenje. SideFold je praktično rješenje za korisnike koji žele organizirati svoj osobni prostor bez zauzimanja poda ili radne površine.

9. Uzglavlje; Sukhareva Tatjana

Opis projekta: “Zamislimo uzglavlje kao odjevni predmet bez džepova, u koji želimo nešto staviti”. Projekt modularnog uzglavlja istražuje mogućnosti personalizacije i fleksibilnosti u dizajnu kreveta. Za razliku od klasičnih uzglavlja s fiksnim ladicama i policama, ovaj koncept omogućuje korisniku da samostalno odlučuje o rasporedu i kombinaciji prostora za pohranu, ovisno o vlastitim potrebama i željama. Kad mu odgovara, jednostavnim manevrom stvara džepove u koje može odložiti knjigu, mobitel, naočale… Kasnije uzglavlje vraća u prvobitno stanje.

Dizajn karakterizira jednostavnost i elegancija, uz mogućnost kombiniranja i dodavanja pojedinih sekcija ili uklanjanja lijeve i desne strane prema potrebi. Uzglavlje može biti otvoreno i imati isključivo dekorativnu funkciju dok nije potrebno za pohranu. Pristup bočnim spremištima ispod kreveta omogućen je jednostavnim otvaranjem preklopnih džepova. Za izradu se koriste kombinacije drva i tapeciranih tkanina.

10. Noćni džep; Teodora Hublin

Opis projekta: Noćni džep je mali dodatak krevetu koji služi za čuvanje manjih stvari i potrepština koje volimo imati u svojoj blizini tijekom spavanja.

Noćni džep se sastoji od potpuno promjenjivih dijelova što omogućuje personalizaciju primjerka svakom korisniku, kao i lakše pranje i održavanje samog proizvoda. Dolazi u nekoliko boja, ima dvije varijante ručki te se na njemu može javiti jedna od četiri moguće ilustracije noćnih životinja. Osim što se pripoji krevetu, može se i nositi kao torbica.

11. Pillow; Pavel Mikić

Opis projekta: Pillow je predimenzionirani jastuk koji ima mogućnost presavijanja u više pozicija i time stvara opuštajući i udoban položaj za odmor, zabavu ili rad. Koristi se u krevetu, na kauču ili podu kao idealna potpora, zahvaljujući jedinstvenom dizajnu jastuka.

Izduženog je oblika s dvije ‘noge’, koje su dovoljno duge da služe kao oslonac za ruke i podupiru obje strane tijela, a izmjenama pozicija mogu služiti za spavanje, čitanje ili gledanje televizije. Gornji dio jastuka povišen je za udobni smještaj glave i vrata, te sadrži unutarnji džep za spremanje osobnih stvari, u kojem je skrivena unutarnja gumena traka za obuhvat sklopljenog položaja kod odlaganja jastuka.

12. Uzglavlje; Marta Goleš Salihagić 

Opis projekta: Ovaj projekt temelji se na istraživanju prirodnih svojstva elastičnosti i mekoće spužve, te njene manipulacije u dijalogu s čvrstoćom jačih materijala. Vizualna forma objedinjuje trenutak prijelaza iz kontroliranog uzorka u oslobođenu formu.

Elementi kreveta i uzglavlja oslanjaju se jedno na drugo u ostvarenju krovne ideje ali istovremeno postoje kao odvojeni i autonomni elementi. Samo uzglavlje sastoji se od dva spužvasta elementa koji svojom strukturiranom ali mekanom građom dopuštaju slobodu korisniku u uporabi, od dječje igračke do sjedećeg elementa.

---

Hausov native sadržaj nastao je u suradnji s tvrtkom Hilding Anders.