Nizozemski arhitekti podigli stambenu zgradu od već korištenih materijala. Za Haus otkrivaju što su naučili

Korišten je konstrukcijski materijal spašen iz prethodnih projekata; od čeličnih okvira i ponovno iskorištenih čeličnih fasadnih panela, preko drvenih podova i nanovo spojenih i obrađenih prozora do fasadnog stakla, ograde… Čak je i većina gipsanih ploča obnovljena, osim onih na stropovima gdje su koristili nove. Unutarnje drveno stubište također je izgrađeno od novih materijala, kao i temelji

Struku i javnost ovih je dana zaintrigirao projekt iz Nizozemske, točnije Rotterdama – dvojna kuća izgrađena gotovo isključivo od recikliranih i već korištenih materijala. Nizozemski studio V8 Architects realizirao je Villu Residu kao svoj prvi kružni stambeni projekt, predstavljajući ga kao svojevrsnu studiju koja im je kroz cijeli proces pomogla pronaći odgovore na nekoliko ključnih pitanja: kako kružna gradnja utječe na proces dizajna, na logistiku gradnje i sve one uključene u njega. O ovom projektu i svemu što su iz njega naučili, V8 Architects sada govore za Haus.

“Budući da se pokazalo vrlo izazovnim implementirati kružnost u trenutnom razvoju velikih stambenih projekata, željeli smo ovaj manji projekt iskoristiti da kružnost dovedemo do maksimuma i učimo iz tog procesa. Iako nije velika, Villa Residu je važan projekt za nas.

Ovakvi projekti/studije za nas su ključni; pokazuju nam gdje su prepreke, kako se uloge mijenjaju unutar procesa gradnje i što suradnja zaista zahtijeva od svih uključenih. Sama realizacija na kraju nas je iznimno razveselila; vjerujemo da projekt pokazuje da estetika, metodologija gradnje i kružnost zbilja mogu djelovati zajedno”, govori nam Michiel Raaphorst, suosnivač studija.

Visoka ekološka učinkovitost

Villa Residu projektirana je i izgrađena kao dio stambenog naselja Koer u Rotterdamu, razvijenog za VORM, jednu od najvećih nizozemskih tvrtki za razvoj i izgradnju nekretnina. Naselje je nedavno dovršeno i u potpunosti usmjereno na stvaranje održivog životnog okruženja te obuhvaća 168 domova, raspoređenih u više od dvadeset različitih tipova stanovanja.

Ova kuća s dvije stambene jedinice savršeno se u to uklapa: analiza ekološke učinkovitosti, tvrde arhitekti, pokazala je da zgrada postiže rezultat 56 posto bolji (0,34) od zakonskog standarda (0,8), čime se projekt uklapa u postojeće okvire održivosti. A zbog kružnog pristupa, kuća je također ‘Paris Proof’, dakle građena je u skladu s ciljevima Pariškog klimatskog sporazuma.

Materijali spašeni iz starih projekata

Kuća je dizajnirana tako da bude u kontrastu s ostalima u naselju – riječ je o zelenoj dvojnoj kući, tipičnoj nizozemskoj tipologiji. Veći dio građevinske mase sastoji se, dakle, od recikliranih ili ponovno upotrijebljenih materijala; samo su temelji i stepenice izgrađeni tradicionalnim metodama.

Korišteni su konstrukcijski materijali spašeni iz prethodnih projekata; od čeličnih okvira i ponovno iskorištenih čeličnih fasadnih panela, preko drvenih podova i nanovo spojenih, obrađenih i premazanih prozora do fasadnog stakla, ograde, izolacije… sve je nabavljeno iz prijašnjih projekata. Čak je i većina gipsanih ploča korištenih na zidovima u interijeru obnovljena, osim na stropovima gdje su koristili nove ploče. Unutarnje drveno stubište također je izgrađeno od novih materijala.

Fleksibilnost je ključna

Na pitanje što im je bio najveći izazov projekta, Raaphorst objašnjava da je cijeli proces projektiranja i gradnje bio izrazito dinamičan te su vrlo brzo shvatili da kod kružnog pristupa dizajn ne završava s nacrtima, već se nastavlja sve do same isporuke objekta. Fleksibilnost je pritom, napominje, nužna.

“Dostupnost materijala je najveći izazov. I to je vrlo zanimljiv dio procesa. Ne možete samo projektirati i očekivati da će materijali biti dostupni negdje, kao da ih uzimate s police. Sama dostupnost je jedno, ali isporuka na vrijeme, u trenutku kada element treba biti ugrađen, još je važniji aspekt. Izvođač ne može nabaviti materijal puno unaprijed, pa je fleksibilnost ključna. Zato je potrebno projekt specificirati na mnogo općenitiji način, kako bi se omogućio širok raspon varijacija unutar zadane veličine, materijala i oblika, dostupnih u trenutku koji može biti i dvije godine nakon što je projekt završen”, govori.

Potom to pokušava još malo plastičnije objasniti: “Recimo, specifikacija je predvidjela određene materijale s okvirnim profilima i uzorcima, te je za to izdana dozvola. Tijekom projektiranja, pa čak i tijekom gradnje, to se stalno ažuriralo kad bi izvođač mogao nabaviti određeni materijal.” Upravo zbog toga izvođač je surađivao sa specijaliziranim konzultantom, svojevrsnim “brokerom za materijale”, koji je stalno pratio tržište i tražio odgovarajuće elemente u trenutku kada su bili potrebni.

‘Ponovna upotreba materijala nije jeftinija’

Pitamo ga kako su svi ti izazovi u konačnici utjecali na dizajn? “S obzirom na to da je fleksibilnost bila ključna, fokusirali smo se na snažan, karakteran dizajn, gdje izražajnost ne ovisi previše o preciznim detaljima, što nam je omogućilo veću fleksibilnost u specifikacijama. Fokus na kontrast Ville Residu u pogledu materijala i boje, u odnosu na ostatak urbanog bloka, pomogao je da se zgrada istakne”, objašnjava.

Kroz cijeli proces, koji je trajao više od dvije godine, on i njegov ured izvukli su nekoliko ključnih lekcija, koje se u budućnosti mogu primijeniti na veće stambene projekte. Prva lekcija je – ponavlja – dizajn koji se nastavlja i razvija sve do isporuke projekta, dok specifikacije na početku ostaju općenite. “Za uspostavu kružnog dizajna ključna je fleksibilnost – moglo bi se reći da čak i sam proces projektiranja treba biti kružan”, dodaje. Zatim nastavlja: “Druga stvar koju smo naučili jest da ponovna upotreba materijala nije uvijek jeftinija od korištenja novih materijala, a potrebna statička odobrenja za reciklirane ili ponovno upotrebljive materijale su složenija. Specifično zakonodavstvo i oporezivanje nekružnih materijala moglo bi biti od pomoći u tom pogledu.

Treće, temelj zgrade pokazuje se kao najveći izazov u smislu smanjenja emisije ugljika – možda to naglašava važnost obnove i fokus na korištenje postojećih temelja, dok industrija nastavlja optimizirati kružne procese dizajna i materijalizaciju ostatka, uključujući ovojnicu. Na kraju, očekuje se velika potražnja za poveznicama između donorskih i odredišnih zgrada. Poput skladišta ili tržnice, jer je dostupnost teško uskladiti s potrebama u istom vremenskom trenutku”, otkriva Raaphorst.

Budućnost kružne arhitekture

S obzirom na bogato iskustvo koje imaju u kružnoj arhitekturi, i prije ovog projekta, V8 Architects vrlo su realistični oko njezine budućnosti, osobito u urbanim sredinama.

“Villa Residu pokazuje da je već sada mnogo toga moguće, no za provedbu kružnog dizajna u većem opsegu potrebno je više istraživanja o materijalima, a posebno o optimizaciji skladištenja materijala i logistike između donatorskih i odredišnih zgrada”, zaključuje Raaphorst.