Evolucija jednog prostora: od nekadašnjeg stana za devetero do suvremenog doma za dvoje

‘Baš kao i sam Madrid, ovaj dom je evoluirao kako bi se prilagodio novim stvarnostima, ponovno se pojavivši nakon 64 godine, ispunjen svjetlom i bojom’

House 64 je projekt obnove stana u skromnoj stambenoj zgradi izgrađenoj 1960. godine na jednom od tadašnjih rubova Madrida, iza kojeg stoji španjolski ured OOIIO Architecture, odnosno autori Joaquín Millán Villamuelas i Federica Aridon Mamolar. Kad je zgrada prvotno izgrađena, glavni grad Španjolske doživljavao je masovni priljev ljudi iz ruralnih krajeva zemlje koji su tražili bolji život i prilike u urbanoj sredini.

Stan od 71 četvornog metra na petom katu bez lifta nekada je bio dom devetero ljudi. Stambeni prostor bio je tada vrlo skučen: uski hodnik razdvajao je male sobe dovoljno velike samo za jedan krevet, nije bilo dnevnog boravka, a jedina zajednička prostorija bila je mala blagovaonica. Djeca su se igrala vani, a sofa u dnevnom prostoru svake bi večeri služila kao dodatni ležaj. Ova svakodnevica ilustrira život mnogih obitelji u Madridu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Nova stvarnost

Projekt, izveden 64 godine nakon izgradnje zgrade, potaknut je željom da se stanu sada udahne novi život prilagođen današnjoj stvarnosti. U njemu danas živi samo dvoje ljudi, zgrada posjeduje lift, a nekadašnja autocesta koja je prolazila ispred nje sada je zakopana ispod velikog parka. Ovaj kvart više ne spada pod rubni dio grada, već je na samom rubu središta Madrida, multikulturalnog grada koji i dalje privlači brojne nove stanovnike iz cijelog svijeta.

Kompletna unutrašnjost stana reorganizirana je i preuređena. Novi koncept prostora otvoren je, prozračan i ispunjen prirodnim svjetlom zahvaljujući otvorima na dvije paralelne fasade. Prostorni raspored temelji se na strateškom pozicioniranju elemenata s pažljivo biranim bojama, materijalima i teksturama koje se skladno nadopunjuju te stvaraju fluidnu, funkcionalnu i vrlo prilagodljivu organizaciju prostora.

Igra kroz materijale

Svaki zid u stanu djeluje kao platno koje nosi poseban materijal i teksturu, čime se oblikuje trodimenzionalni kolaž gdje su detalji jednako važni koliko i međusobna povezanost prostora. Namještaj ima aktivnu ulogu u ovoj bogatoj materijalnoj kompoziciji.

“Duboko plava boja presvlaka sofe ulazi u dijalog s naboranim metalnim zidom ispred nje, koji stoji na trokutastom plavom ormariću.

Zlatna baršunasta zavjesa odvaja dnevni boravak od spavaće sobe, a njeni nabori odražavaju valovite žute pločice koje oblažu susjedni zid. Suprotno tome, komoda s duboko maslinastim vratima donosi dodatni sloj kontrasta. Lampu boje gline povezujemo sa zemljanim tonovima ormara, dok žuta lampa uspostavlja vezu s nebesko plavom radnom pločom kuhinje”, opisuje se u projektu.

“Baš kao i sam Madrid, ovaj dom je evoluirao kako bi se prilagodio novim stvarnostima, ponovno se pojavivši nakon 64 godine, ispunjen svjetlom i bojom”, poručuju arhitekti.