Kako u 2025. zbilja zaštititi ravan krov?

‘Ne možemo se više ponašati kao nekad, kad nas nije bilo briga i nismo znali bolje. Meni je osobno važno što će danas-sutra ostati mojoj djeci, kakav planet im ostavljam. Važno je gdje će taj proizvod završiti, kada jednog dana dođe do kraja svog životnog vijeka. Može li se reciklirati? Kako je uopće stvoren, kakva je energija korištena? Je li siguran za nas i za planetu? To su sve faktori koji su presudni za našu budućnost, ali i za sadašnjost’

Gradite li u Hrvatskoj danas kuću, velika je vjerojatnost da će ona imati ravan krov. Taj ravan krov, koji danas vežemo uz modernu, minimalističku arhitekturu, ima tisućljetnu povijest – prve su ga gradile drevne civilizacije poput Sumerana, Babilonaca, Asiraca i Egipćana. Doduše, u svojim toplim i suhim klimama, gdje nisu morali strahovati od nečeg tako prozaičnog poput prokišnjavanja. Danas u 2025. godini ravni krovovi su posvuda – i u klimama s malo kiše i u onima u kojima stalno lijeva. I jedino ključno pitanje koje si svatko tko se odluči za ravan krov mora postaviti jest – kako ga stvarno zaštititi?

Krešimir Samodol sa svojim timom godinama radi krovne hidroizolacije. Na ravne krovove, kojih je iz godine u godinu sve više, stavlja zaštitu koja je u konačnici ultimativni čuvar čitavog objekta. Iza sebe ima desetke projekata, a u tom periodu, kaže, nagledao se svega. Krešo, naime, ne izlazi na teren samo kad treba postaviti novi krov. Ljudi ga panično zovu i kad treba spasiti stari. Upravo su to situacije koje najbolje pokazuju što znači imati na krovu kvalitetnu membranu – ili je nemati.

Jer, postoje one koje će 30 godina kasnije stajati uredno na mjestu, nigdje propuštati, a jedino što će otkrivati njihovu dob bit će patina koja dolazi s desetljećima stajanja na mjestu. A ima ih koje će vrlo brzo početi raditi probleme; propuštati, trunuti, popustiti pod prvom jačom tučom…

Postavljanje membrane na šibenskom suncu

“Zbilja smo se nagledali svega. Najgore je kad ljudi dugo uopće ne primijete da im krov propušta, a kad konačno jadni shvate – sve je već natopljeno; zidovi, podovi, stolarija… Znaju proći mjeseci, ponekad i godine, pa shvate tek kad se popnu u potkrovlje i vide potpuni kaos”, govori nam Samodol.

Njega smo prošli tjedan zatekli u Šibeniku s njegovom ekipom koja postavlja hidroizolaciju na kuću koja se upravo dovršava, a s čijeg ravnog krova pogled puca na cijeli Šibenik. Dan je bio vruć, ali vjetrovit. Ivica – odnosno Ive, kako ga od milja svi zovu, i kolega Josip uhodano su, dio po dio, prolazili cijeli krov i prekrivali ga naizgled gumenastim, fleksibilnim plahtama koje su potom pažljivo pričvršćivali.

Samodol i njegov tim već godinama, naime, isključivo rade samo s jednim proizvođačem, a razlog je, kažu nam, prilično očit. “Ja sam taj kojeg će moji klijenti zvati ako im taj krov koji sam im postavio počne prokišnjavati. Dakle, u interesu mi je zaštititi ga s najboljom mogućom membranom koja postoji, a to je Sikina. Njihov Sarnafil AT neupitno je tehnološki najnaprednija i najotpornija krovna membrana na tržištu”, objašnjava.

Više od pola stoljeća laboratorijskih istraživanja

Sika je kroz desetljeća postala svojevrsni sinonim za ravne krovove u svijetu, u toj mjeri da ljudi nerijetko njezino ime koriste kao kolokvijalni pojam za sve hidroizolacije, bez obzira na to o kojem se brendu radi. Nešto kao što svi danas govorimo “selotejp”, iako je to zapravo ime britanskog brenda koji proizvodi ljepljive trake (Sellotape).

Njihov Sarnafil AT, s kojim Samodol i ekipa najviše rade, rezultat je više od pola stoljeća laboratorijskih istraživanja, testiranja i tehnološkog razvoja koji su doveli do membrane koja danas istodobno utjelovljuje ekstremno snažnu otpornost, golemu fleksibilnost koja olakšava postavljanje i – održivost. Sarnafil AT je, naime, prva je i još uvijek jedina krovna membrana na svijetu koja je dobila čuveni nezavisni Cradle to CradleTM certifikat (C2C), a koji mogu dobiti samo proizvodi izrađeni prema najvišim ekološkim i sigurnosnim standardima. To ukratko znači da nije štetna ni za ljude, ni za okoliš.

‘Važno je kakav planet ostavljam svojoj djeci’

Nešto kasnije, u Sikinom pogonu u Zagrebu, pitamo vodećeg čovjeka kompanije, Vladimira Bartakovića, koliko je zbilja taj certifikat bitan. Za njega osobno, za majstore koji s membranom svakodnevno rade i u konačnici – za ljude koji će živjeti pod njom. Jer, volimo se razbacivati ekološkim pojmovima, ali što zapravo stoji iza toga?

“Apsolutno je bitno. Svijest nam se polako, ali sigurno mijenja. Ne možemo se više ponašati kao nekad, kad nas nije bilo briga i nismo znali bolje. Meni je osobno važno što će danas-sutra ostati mojoj djeci, kakav planet im ostavljam. Važno je gdje će taj proizvod završiti kada jednog dana dođe do kraja svog životnog vijeka.

Može li se reciklirati? Kako je uopće stvoren, kakva je energija korištena? Kakav je taj materijal koji smo koristili, je li siguran za nas i za planetu? To su sve faktori koji su presudni za našu budućnost, ali i za sadašnjost. Recimo, kada majstori vare Sarnafil AT, kod njega nema otrovnih isparavanja kao kod drugih folija. Ne sadrži ftalate, plastifikatore, ulja ni teške metale, dakle siguran je za one koji rade s njim i za one koji će naposljetku živjeti s njim”, objašnjava energično, pa skreće pažnju na još jedan fenomen koji danas sve češće viđamo – greenwashing.

Ne može se preko noći stvoriti ekološki proizvod

Naime, u građevinskoj industriji sve je više kompanija koje praktički preko noći uvode “eko” oznake na svoje proizvode, a koje nemaju baš nikakvog temelja u stvarnosti.

“S obzirom na trendove, kompanije se trude brzinski uvesti ‘eko’ oznake na svoje proizvode, no to je zapravo puno složeniji i dugotrajniji proces. Prema našem iskustvu, razvoj inovativnih proizvoda, osobito u građevinskoj kemiji, zahtijeva godine istraživanja, testiranja u praksi i suradnju s ključnim dionicima. Uz zadovoljavanje postojećih ili postavljanje novih standarda, nužna su značajna ulaganja u ljude, tehnologiju, te vrijeme”, govori Bartaković čija je firma službeno ušla i u Science Based Targets initiative (SBTi), čime se obvezala na postizanje net zero, odnosno ugljične neutralnosti najkasnije do 2050. godine.

Zaštita u vrijeme ekstremnih klimatskih promjena

A kad je u pitanju ekologija, nekako logično se nameće pitanje klimatskih promjena. Krovne membrane danas, naime, imaju daleko izazovniju zadaću nego prije, recimo, 50 godina. Temperature su ekstremnije, vremenski rasponi od debelog minusa do nepodnošljivog plusa sve brži i kraći, a padaline su češće i snažnije. Izazov stvaranja materijala koji će sve to pratiti i ne pokleknuti je golem.

“Krov je element na kući koji je daleko najizloženiji – suncu, padalinama, visokim i niskim temperaturama, drastičnim promjenama, ali i povremenim izvanrednim situacijama. Recimo, nemali broj puta sam se popela na neki krov i pronašla kosti i kamenje koje ptice bacaju svisoka, što ga može prilično oštetiti. Ili pak razbijene čaše i flaše koje je netko zafitiljio s nekog višeg objekta. Nije čudno ni kad si ptice donesu ručak na krov, pa neumorno kljucaju.

Sve su to razlozi zašto jedna krovna membrana mora biti maksimalno fleksibilna. I upravo to je najveća prednost Sarnafil AT-a, što smo nakon godina testiranja i razvoja dobili hibrid materijala koji osigurava da se ta membrana ne probije. Da ako padne jaka tuča, što viđamo sve češće, da se ona udubi, ali se potom – izravna. Sama od sebe, kao da se ništa nije dogodilo”, objašnjava nam Ljiljana Rajzer, Sikina tehnička savjetnica. Ona je osoba kojoj se apsolutno svi obraćaju sa svojim problemima i izazovima – od izvođača, preko projektanta do investitora.

Vijek trajanja krovne membrane i do 50 godina

S obzirom na dugogodišnje iskustvo u industriji, pitamo je li se svijest investitora o važnosti kvalitete krovnih membrana s vremenom ipak promijenila. Iako cijena krovne membrane iznosi tek nekoliko posto ukupne investicije pri gradnji novog objekta, često se traže jeftinija rješenja koja se na kraju pokažu kao najskuplja.

“Polako se percepcija ipak mijenja. Ljudi sve više shvaćaju da je krov ono što im štiti cijeli objekt. Dakle, sve u njemu, svaka lijepa stvar koju su kupili, pa vjerojatno platili i više od te membrane, bit će ugrožena ako ta izolacija nije kvalitetna i nije izvedena kako treba.

Pritom, važno je da ljudi osvijeste jednu zbilja bitnu stvar, a ta je da nisu ništa uštedjeli ako će za nekoliko godina morati kupiti novu membranu i platiti novu montažu. A to u praksi redovito viđamo, kad tek nakon membrane koja im je uništila kuću, klijenti zovu nas i traže sigurno rješenje. Sika ili Sika Sarnafil krovne membrane mogu imati vijek trajanja i do 50 godina, po našim najboljim saznanjima i dosadašnjim iskustvima. A to je na kraju uvijek isplativije”, govori Rajzer.

Posebna škola montiranja Sikinih membrana

Inače, da bi uopće mogli postavljati Sikin Sarnafil AT, Krešo Samodol s početka teksta i njegova ekipa morali su proći njihovu posebnu obuku. Za nju je danas u Siki zadužen njihov instruktor primjene, Sanjin Dajdžić. Svoje iskustvo s terena redovito dijeli sa sadašnjim i budućim izolaterima, nakon čega dobivaju certifikat da su prošli Sikinu obuku, a što investitori i projektanti sve češće traže.

“Iznimno nam je važno da s našim membranama rukuju ljudi koji znaju kako i koji će to učiniti najkvalitetnije moguće. Upravo zato kako bi krajnji kupci znali da će od te membrane dobiti maksimalnu zaštitu”, govori nam gospodin Sanjin koji svoje kolege majstore uči svim finesama koje folije poput, recimo, Saranfil AT-a zahtijevaju. “Ona je puno lakša za montirati, mekša je i podatnija, ali važno je savladati osnove kako se ne bi događale greške”, dodaje.

Visoka cijena loše ili loše postavljene membrane

Par dana kasnije, dok stojimo na krovu s pogledom na šibensko more, pitamo majstora Krešu – s obzirom na intervencije na koje redovno izlazi zbog loših ili loše montiranih membrana – što je najluđe što je dosad vidio.

“Uh, bilo je toga puno. Možda najgori slučaj koji sam doživio bilo je kad je ljudima doslovno propuzala membrana s ravnog, blago nakošenog krova, jer uopće nije bila mehanički pričvršćena. Dakle, pločice kojima se membrana pričvršćuje za krov, uopće nisu bile postavljene. Izgledalo je dosta ludo”, govori nam Samodol, koji osim loše montaže, često viđa krovove koji su naprosto u lošem stanju. To je ključni razlog zašto bi uvijek, bez razmišljanja, na vlastiti objekt, kaže, montirao Sarnafil AT. Jer, kad god se sa svojim timom popne na neki krov koji bi počeo raditi probleme zbog dotrajalosti, on dosad, kaže, nikad nije bio Sikin.

“Nisam to još doživio, da me zovu na neki krov na kojem se nalazi Sikina membrana i da je počela propuštati jer je stara i istrošena. Nisam još doživio ni da me zovu moji klijenti kojima smo mi postavili Sikinu membranu, pa da nešto nije u redu. Naravno, moguće je da se dogodi da netko probije membranu, recimo majstori koji dođu nakon nas postaviti klimu ili nešto drugo što treba gore montirati pa naprave rupe, ali to nije drama.

Dođemo, jednostavno i brzo zakrpamo i bude kao da se nije ni dogodilo”, priča Krešo koji nam za kraj otkriva i jedan dosta zabavan detalj iz prakse, a koji se tiče testiranja membrane nakon montaže. Kako bi bili sigurni da nema ni milimetra koji propušta, dečki na krovu, naime, naprave bazen. Doslovno.

“Kad smo gotovi s montažom krećemo s vodenom probom. Dakle, cijela površina krova puni se vodom i to se ostavlja najmanje 48 sati. To bi trebao biti standard kod svakog postavljanja bilo koje membrane. Precizno mjerimo i bilježimo razinu vode, dakle pišemo do kud je kad napunimo i do kud je dva dana kasnije. Ako se razina vode spustila, onda imamo problem”, kaže. Kad ga pitamo je li mu se to ikad dogodilo, odgovara – “Uf, zasad ne. A vjerujem da ni neće.”

---

Hausov native sadržaj nastao u suradnji s tvrtkom Sika Croatia.