Pizzerija koja dijeli kuhinju sa susjednim restoranom. Razgovaramo s arhitekticama kako su je stvarale

Beogradski studio Fluid, koji čine četiri arhitektice – Nevena Pivić, Vanja Otašević, Zorana Vasić i Tijana Vitomir, dobio je ne baš jednostavan zadatak. Dugogodišnji klijenti, vlasnici popularnog beogradskog fine dining restorana GIG, odlučili su proširiti poslovanje na sestrinski projekt.

Kao ekstenziju GIG-a, zamislili su – MIG. Restoran punog naziva Margherita & Gelato u kojem je, za razliku od susjednog prostora koji nudi sporovozno iskustvo finih večera i vina, sljedova i kulinarskog eksperimentiranja, fokus na pizzi i sladoledu. Priča je, dakle, talijanski fast food.

Ali, kako stvoriti fast food u kojem se ne osjećate kao u fast foodu? Tu je nastupio Fluid.

Dva restorana koja dijele kuhinju

Razgovaramo s Nevenom Pivić, jednom od suosnivačica koja nas detaljno vodi kroz jednogodišnji projekt dovršen prošle godine. MIG je, dakle, ekstenzija GIG-a s kojim dijeli kuhinju. To, i nevelika kvadratura, zahtijevalo je neka konkretna, dobro promišljena rješenja.

“Dva glavna faktora koja su utjecala na funkcionalnu dispoziciju su prostorni gabariti, kao i činjenica da je bilo potrebno da se koristi već spomenuta kuhinja GIG restorana. Kuhinja je nedvosmisleno odredila poziciju pulta, a samim time i organizaciju ostatka prostora. Retro pult, pizza peć i sam pult naslanjaju se na zid kuhinje koja je tampon zona između ova dva restorana. Razdvaja ih prostorno, a ujedno i funkcionalno povezuje”, objašnjava Pivić.

Dominacija multifunkcionalnog pulta

Najveći izazov bilo je kako u 72 kvadrata smjestiti sve potrebno, da prostor zadovoljava funkciju, uz efekt koji su arhitektice zamislile. “Težile smo jednostavnosti koju smo postigle većim potezima i ujednačenim koloritom. Dominantan element u interijeru je multifunkcionalni pult koji objedinjuje obje funkcije – proizvodnju i distribuciju, kako sladoleda tako i pizze bez jasno naglašene granice između ove dvije zone”, govori nam Nevena.

Jedan od većih izazova bila im je, kaže, poveća pizza peć. Kako prostorno, budući da pizza majstor mora imati dovoljno mjesta kako bi mogao manevrirati lopatom za pizzu, tako i zbog instalacija za aparate.

“Zgrada, naime, nema kanal za ventilaciju koji bi nam omogućio jednostavno izvođenje kanala na krov zgrade, pa smo instalacije morale izvesti na jedino moguće mjesto – a to je ulazna fasada, što je ujedno i najnepogodnije mjesto. To je prvi kontakt klijenata s lokalom, a vi se izlažete mogućnosti da prvo što osjete budu ispušni plinovi i buka. Zbog toga se dosta vodilo računa oko proračuna kanala, rešetki, korištenih filtera i slično”, govori nam.

Poveznica sa susjednim MIG-om

Arhitektice su u MIG-u ipak htjele stvoriti neku poveznicu s GIG-om na čijem su interijeru također ranije radile.

“Osim što imaju zajedničku kuhinju i istog vlasnika, željele smo da se na neki način osjeti da, iako su dva restorana programski potpuno različita, imaju neku zajedničku nit koja ih povezuje u vizualnom smislu. Da čine skladnu cjelinu. To je dovelo do ideje o korištenju istog kamena kao u GIG-u. Riječ je o Visočici, no razlika je što je u GIG-u taj kamen klesan, a ovdje smo koristili neobrađene ploče za oblaganje prednje strane pulta. Radna ploča pulta izrađena je od kvarca. Za razliku od okomitih površina pulta, ona je glatka, kako zbog funkcionalnosti tako i zbog vizualnog efekta”, opisuje Nevena Pivić.

Različite obrade kamena

Kako bi prostor djelovao svjetlije i veće, koristile su monokromatske boje, dakle svi elementi su u istoj ili sličnoj nijansi i tonu.

“Imamo ujednačenu boju s manjim akcentima u području klupe, odnosno zoni posjetitelja. Kao što je slučaj s kamenom koji se u GIG-u i MIG-u može naći u različitim obradama, tako je i s klupom. U GIG-u smo vizualno odvojili zonu sa stolom za desert tako što smo upotrijebile element od razlivene opeke – Mutina/Celosia by Patricia Urquiola. U MIG-u, kako bismo stvorile vezu s GIG-om, odlučile smo koristiti iste elemente Mutina opeke u dizajnu klupe, samo što su u ovom slučaju to bili blokovi – Bloc by Ronan & Erwan Bouroullec.”

Stolovi su izrađeni od inoksa, kako bi se stvorila povezanost s retro pultom koji je prilično vidljiv u interijeru te hladnjakom za sir i pršut, a koji su od istog materijala. Hladnjak se pritom nalazi na kraju pulta i zapravo cijelog prostora, djelomično zbog funkcionalnosti, djelomično kako bi poslužio kao raskošan i upadljiv izlog sastojaka koji se koriste za pravljenje pizze.

Diskretna upotreba drva

Na podu su pločice “zbog brzog i lakog održavanja”, a kroz prostor se provlači i drvo, diskretno. U obliku polica iznad pulta, kroz okvire vitrina na pultu, dijelova klupa, vrata…

“Drvo u prostoru je furnirani medijapan/furnir hrast i to izbijeljeni kako bi sve ostalo u ujednačenom koloritu. Pored furniranog medijapana imamo i dijelove u bojanom medijapanu koji su istog tona kao cijeli prostor kako bi bili što manje vidljivi”, objašnjava Pivić.

Pažljivo kombiniranje rasvjete

Pred kraj, osvrćemo se na rasvjetu. Element u prostoru koji mnogi još uvijek često zanemaruju. Bilo im je važno pronaći savršen balans između dvije vrste. One koja je neupadljiva, gotovo nevidljiva i one kojoj je zadatak naprosto biti – efektna.

“Koristile smo jednostavnu sinkroniziranu rasvjetu s reflektorima kako bi se mogle osvijetliti različite zone, kako na pultu tako i u prostoru za sjedenje, s mogućnošću različitih režima. Stavile smo poluugradbenu rasvjetu u zoni spuštenog stropa u blizini pizza peći, a koji je uvjetovan strojnim instalacijama. Neupadljivost te rasvjete omogućila je da lusteri iznad pulta budu glavni akteri prostora. Riječ je o Davide Groppi mjesečevim lusterima, odabrali smo ih jer su u potpunosti oponašali vizualni identitet prostora kojem smo težile”, govori Nevena koju na kraju pitamo kolika je vrijednost investicije.

“Za izvedbu prostora kako smo ga zamislile bilo je potrebno oko 260 tisuća eura. Tu su uključeni svi troškovi: građevinski radovi, instalacije, kompletna oprema, sanitarije, stolarija, zvučnici, pokretni i nepokretni namještaj… Apsolutno sve.”